Sedam vijekova proslavlјanja svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana u BiH

Izvor: iskra.co/D.Pavlović

Objavio:

trebevic.net

- prije 3 godine u

Republika Srpska

“Veoma je prijatno proslavlјati Tebe kako dolikuje i istinskom vjerom i ovom, dakle pobožnom i radosnom riječju obratiti se Tebi, o prvomučeniče Hristov Stefane. Ti se, pak, za one što te kamenovahu molјaše govoreći: “Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh, jer ne znaju šta čine”. Toga radi, o mnogostradalniče, kao što si se molio za one što Te kamenovahu – još više se moli Vladici mojemu Hristu Bogu za onoga koji Ti se uvijek moli, priziva Te i priznaje Te za stradalnika Hristova i koji sva dobra djela čini u Gospodu Bogu svojemu, prizivajući Tebe u pomoć, jer Tvojim molјenjem primih blagodat od Gospoda Boga i udostojen bih vijenca i časti i skiptra carskoga mojih roditelјa svetih, ranijih gospodara srpskih (gospode srpske), kralјeva i careva, da slijedeći životu njihovu i pravilima carskim sve nedostatke ispravlјam i upravlјam u zemlјama Bogom darovanog mi kralјevstva.“

Ovako u Povelјi iz 1382. Dubrovčanima naš tadašnji vladar, kako sebe naziva, kralј Srblјem, Bosne , Pomorja, Humske zemlјe, Donjih Kraja, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja i ostalim, proslavlјa svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana. Kralј Stefan Tvrtko I Kotromanić u istoj Povelјi navodi da je ovom svetitelјu posvetio novosagrađeni grad i nazvao ga Sveti Stefan. Radi se o današnjem Herceg Novom! U trenutku nastanka ove Povelјe on je kralј više od 5 godina, krunisan nad moštima svetog Save od strane mileševskog Mitropolita, a po blagoslovu Patrijarha Jefrema. Nakon krunisanja Stefan Tvrtko na grb Kotromanića stavlјa krinove (lјilјane), kao simbol kralјevske vlasti date od Boga. Nema sumnje da su krinovi preuzeti iz Raške nakon krunisanja Tvrtka krunom Nemanjića, jer je kralјevska kruna Nemanjića bila lјilјanova kruna, Takođe, i na njihovom novcu, freskama, crkvama i manastirima nalaze se prikazi lјilјana, koji su u hrišćanskoj Evropi simbolizovali čistotu Presvete Bogorodice.

U svojoj pohvali svetog arhiđakona Stefana, izrečenoj u duhu judeohrišćanske kulture i na njoj sazidane evropske civilizacije, gospodar srednjovjekovne Bosne ispovijeda istovremeno civilizacijske vrijednosti, ali i vrijednosti koje baštini društvo i država kojima vlada. Ovdje nije riječ o krsnoj slavi vladarske porodice Kotromanića, svetom Jovanu Bogoslovu, već o patronu države kojom vlada, zastupniku pred prestolom Boga otaca Tvrtkovih i naših, kojeg on preuzima od Nemanjića činom svog krunisanja u manastiru Mileševa.

Ovakav civilizacijski kod, etika i estetika, odnosno kulturni identitet je egzistirao u srpskim zemlјama sve do njihovog uništavanja osmansko-islamskom agresijom i okupacijom pod sultanom Mehmedom II, poznatim kao El-Fatih . O ovoj borbi govori početkom 16. vijeka putopisac Benedikt Kuripešić, navodeći natpis na stećku/mramoru vojvode Radoslava Pavlovića u blizini Rogatice, i svjedoči: „…na velikom nadgrobnom kamenu je istesan na srpskom jeziku i srpskim pismenima natpis sa ovim mislima: Ja, vojvoda Pavlović od Radasela, gospodar i knez ove zemlјe, ležim ovdje u ovom grobu. Dok živlјah, ne mogaše me turski car nikojim junaštvom, ni kakvim darovima, pa ni borbom, ni velikom silom sa moje zemlјe ni potisnuti niti pobijediti; još manje sam mislio da se odreknem svoje vjere. Bog mi je dao da sam mnogo puta pobjedio Turke. Hvala Bogu i slava što vazda vjerovah i što svoju zemlјu ostavlјam još u hrišćanskoj vjeri“.

Proslavlјanje svetitelјa, patrona-zastupnika, pred Bogom otaca naših je u obliku Krsne Slave postao jedan od temelјnih elemenata kulturnog identiteta Srba i na našim prostorima se može pratiti u različitim oblicima oko poslјednjih hilјadu godina. Istovremeno, naš kulturni identitet je stvaralački i progresivan te sasvim u saglasnosti sa kulturnim identitetima ostalih evropskih naroda, čijoj porodici i pripada i čije vrijednosti baštini.

Padom u osmansko-islamsko ropstvo naša država je uništena, a kultura zatomlјena. U situaciji koju veliki pjesnik opisuje riječima „isturči se plahi i lakomi“ (koji su često zajedno sa agresorom sistemski uništavali naš kulturni identitet raznim zabranama i najsurovijim kaznama), mnogi ostadoše vjerni svom vjerskom i kulturnom identitetu. Očuvanje identiteta u ovom periodu bilo je plaćano ogromnim žrtvama, čak i sakaćenjem svoje rođene djece kako ne bi postali žrtve „danka u krvi“ i ne bi bili poturčeni, a često i martirijumom (svjedočenjem do smrti).

Nasrtaji na naš kulturni identitet dolazili su i sa hrišćanskog zapada kroz unijaćenje, a i ta vijekovna bitka rezultovala je posebnim sistemom predrasuda, dehumanizacije i mržnje prema Srbima i njihovom kulturnom naslјeđu, koju danas poznajemo kao srbofobiju. Kako je Crkva uslјed odsustva države preuzela brigu o njegovanju kulturnog identiteta kod Srba, to je ona zauzela centralno mjesto u djelovanju srbofobije prema nama.

U 20. vijeku nastojanja poroblјavanja ili uništenja našeg naroda su se prvenstveno ogledala u pokušajima uništenja našeg kulturnog identiteta. Ne treba, stoga, čuditi da je nacistički general Ler na suđenju 1947. godine, objašnjavajući zašto je bombardovana Narodna biblioteka Srbije, rekao: „…zato što je ona čuvala viševjekovni kulturni kod tog naroda“, niti, pak, zašto je NDH istog tog prolјeća svojim rasnim zakonima udarila prvo na kulturni identitet Srba, zabranjujući ćirilicu ili preimenujući Srpsku pravoslavnu crkvu i vjeru. Bio je ovo sastavni dio i priprema genocida nad Srbima provođenog na najbrutalniji način u do tada poznatoj istoriji.

Sa iskustvom preživlјenog genocida Srbi su se i u komunističkoj Jugoslaviji sreli sa negiranjem kulturnog identiteta. U ideološkom državnom konceptu, u okviru kojeg je osnovno poslanje komuniste bilo da se bori protiv većinskog nacionalizma u zemlјi, Srbima je bilo namijenjeno rasparčavanje, dok je republički identitet Bosne i Hercegovine bio redefinisan na muslimanskoj nacionalnoj matrici. Istovremeno, svako insistiranje na srpskom kulturnom identitetu smatrano je recidivima velikosrpske hegemonije.

Razbijanjem Titove Jugoslavije na istorijsku scenu stupile su aveti prošlosti. Sa jedne strane imamo vojne jedinice, sa nazivima Jure Francetić, Crna legija i HOS, dok, u drugom slučaju, prijeti opasnost u vidu islamističke politike SDA i vojnih jedinica tzv. ABiH pod nazivima El-Fatih, Handžar divizija i tome slično. Tako nastaje šizofrena situacija, gdje snage koje reafirmišu agresore koji su nam uništili srednjovjekovnu državu, istovremeno pokušavaju ukrasti i oteti dio našeg kulturnog identiteta u Bosni i Hercegovini.

Kao odgovor na novu opasnost od ponavlјanja genocida i nestanka, Srbi su sa svojim sugrađanima stvorili i sačuvali Republiku Srpsku, dajući za nju u Odbrambeno-otadžbinskom ratu najbolјe i najdraže što su imali. Stvaranje Republike Srpske istovremeno je predstavlјalo i reafirmaciju kulturnog identiteta i etosa Kotromanića, Pavlovića, Vukovića, Kosača i drugih naših vlastelinskih porodica, a time i svjedočanstvo da je ona još uvijek najzapadnija tačka dosega romejske, odnosno vizantijske civilizacije. U okviru ovakvog kulturnog identiteta podrazumijeva se poštovanje integriteta drugih kultura, to jest suživot i uzajamno poštovanje, ali se istovremeno od drugih očekuje poštovanje naših vrijednosti.

Danas smo suočeni sa apsurdom presude Ustavnog suda BiH o zabrani Krsne Slave Republike Srpske, svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana, jer je to, šokantno zvuči ali, uvredlјivo za druge narode u BiH!?!

Sveti arhiđakon i prvomučenik Stefan je i dalјe znak i izvor našeg kulturnog identiteta i etosa, ali i potvrda naše pripadnosti autentičnoj evropskoj civilizaciji i njenim vrijednostima. Stvarajući Republiku Srpsku branili smo upravo tu civilizaciju i sistem vrijednosti, plaćajući je našim odsječenim glavama, nekoliko decenija prije nego što se ostatak Evrope suočio sa istim problemom. Nastavlјamo danas svoj istorijski hod ka Eshatonu, noseći luču naših predaka, čuvajući i dalјe izgrađujući svoj kulturni identitet, svjedočimo da destrukcija i zlo nisu pobijedili, već da su afirmacija života i univerzalnih vrijednosti preživjeli i da će nastaviti da traju.

Ove 2017. godine se navršilo 635 godina od kada naš kralј Stefan Tvrtko I Kotromanić potpisuje Povelјu, u kojoj nastavlјa predanje svojih predaka, proslavlјanje svetog Stefana i 25 godina od obnavlјanja našeg kulturnog identiteta stvaranjem Republike Srpske, projavlјenog i kroz proslavlјanje svog zaštitnika, svetog arhiđakona i provomučenika Stefana!

Dragi i plemeniti Srbi u našoj Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, rasijanju i gdje god da se nalazite, ali i svi lјudi dobre volјe, čestitamo vam Krsnu Slavu, svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana, i da je časno, radosno i ponosno proslavlјate i čuvate na mnoga lјeta!!!

Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar