Čuvajte mi paranoju

Objavio:

kolumne

- prije 3 godine u

Predrag Lozo

Carinici osmanske države, na prelazu iz 19. u 20. vijek, kidali su Amerikancima, koji su ulazili u njihovu zemlju, stranice iz rječnika, jer su sadržale riječi „sloboda“ i „revolucija“. Njihove paranoja i mržnja prema malom jermenskom narodu, koga su surovo klali 1894-95. i 1915. godine, išle su do te mjere da su iz Biblije cijepane pojedine mape na kojima se pojavljivala Jermenija. Paranoju u društvu predvodila je suluda ličnost Hamida Drugog koji je oznaku H2O izbacio iz udžbenika bojeći se za vlastiti život. Po njemu, ta oznaka se mogla protumačiti kao Hamid Drugi je nula, tj. u njegovoj uobrazilji ona je bila poziv na atentat. Ako su odnosi savremene Turske i Sarajeva zasnovani na razmjeni amaneta poput onog o „čuvanju Bosne“, nije li jedan od njih, sa sadržajem sličnih paranoja, stigao u obrnutom pravcu?

Nemojmo se, dakle, začuditi ukoliko u skladu sa osmanskim tradicijama i vrijednostima paraustavni sud Federacije BiH (uz preglasavnje sudija iz RS) sa elementima otvorene okupacije (dvoje stranih sudija!) jednoga dana izbaci 9. januar iz kalendara, tj. izbriše ga voljom „prava i demokracije“ sa spiska dana u godini, a građanistansko Sarajevo krene u bucanje i kasapljenje prvog lista kalendara.

Kada su pucnji iz pištolja Gavrila Principa odjeknuli Sarajevom, prekinuvši život Ferdinanda i Sofije, označivši da je dosta tlačenja, ne samo srpskog nego i ostalih slovenskih naroda, dugo izazivani i očekivani formalni razlog za objavu rata crno-žuta monarhija iskoristila je kao izgovor da konačno zaore istočnu njivu. Isto to prookupatorsko Sarajevo krenulo je još toga dana u hajku na komšije Srbe, njihove domove i dućane. Ta hajka samo je dovršena 2014. godine, stotinu godina kasnije, jednom krasnom inicijativom da se Ferdinandu i gospoji podigne monumentalan spomenik u gradu na Miljacki. U međuvremenu zbog dobro poznatih događaja u Sarajevu više skoro i da nema Srba kojima bi ta odluka mogla smetati.

Kada je „međunarodna zajednica“ supstrat pristrasnosti i interesa SAD i NATO-a razbijala iznutra dojedenu i razdrmanu Jugoslaviju, pozivajući se na kojekakve komisije i parapravne postulate, u Sloveniji, Hrvatskoj i tom istom „Alijinom“ dijelu Sarajeva davili su mlade vojnike i pucali im u potiljak. Sve to bilo je onako na rijaliti šou nivou pred kamerama. Možda je zbog toga i sporan Dan Republike Srpske. Možda je manjkavost našeg 9. januara i Svetog Stefana (koji je bio i zaštitnik Kotromanića) iz perspektive Sarajeva i ambasada u njem’ zato što je previše mirnodopski i nenasilnički i što tada niko nije ubijen kao 1. marta 1992. kada je ubijen srpski svat, što jedni zdušno podržavaju, a drugi slave?!

Nije tačno da Republika Srpska nema drugih datuma koji bi se mogli mjeriti sa 9. januarom. Jedan od njih je upravo „sarajevski“ Vidovdan 1914. Drugi je, recimo, 6. jun 1941. dan ustanka srpskog naroda protiv genocida u NDH. I oni oslikavaju nasušnu potrebu opstanka našeg naroda zapadno od Drine, koja je usko vezana za postojanje državne organizacije. Republika Srpska upravo simbolizuje tu borbu za opstanak. Ali kako bi bošnjačkim elitističkim i etatističkim strukturama i njihovim „realnim“ ohaerovski i bonski nastrojenim saveznicima još iz vremena rata odgovarao tek jedan takav datum? Kako bi progutali, sa sve demokratskim narativom na usnama, bolna podsjećanja saživljavanja sa okupatorskim i domaćim pronacističkim i fašističkim tvorevinama i učešće u projektu genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima? Ako je to uopšte danas bolno za Sarajevo ili Zagreb?!

Prvo im je, dakle, na početku vijeka, smetao jedan „nasilnički“ prosrpski čin. Od tada im smeta sve, sve do čina koji je legalistički i nenasilnički, okupljanje legalno izabranih poslanika jednog konstutivnog naroda u zabrani preglasavanja i majorizacije 9. januara 1992. godine. Isto je i danas. Smeta im ovovremeni poziv na demokratski institut referendumskog izjašnjavanja u odbrani prava na ime i postojanje. Izgleda da nije problem u karakteru čina, nego je, možda, problem što on uopšte kao takav postoji. Jer, ko kaže da Srbi u imaginarnoj BiH imaju pravo da bilo šta čine, makar, i u odbrani sopstvenog postojanja, ne ugrožavajući time bilo koga, osim možda paranoične?

  1. Znaš šta ja mislim da nam treba: satelitski program! Nešta što će poslati one EMP valove kad (ne ako!) amerikanci ili turci pošalju idući napad na Banja Luku.

Ostavite komentar

Oglasi

Slider
Slider