“Biti homoseksualac i živjeti u Istočnom Sarajevu je preteško”

Izvor: Redakcija

Objavio:

trebevic.net

- prije 1 mjesec u

Pismo čitalaca

Foto izvor: Pixabay

U bosanskohercegovačkom društvu sve je prisutniji problem netolerancije prema većini onoga što je drugačije. Jedini veći problem od toga je netolerancija prema onima „koji vole isto“, riječi su kojima je naš čitalac i, kako ističe, ponosni pripadnik LGBT populacije koji živi u Istočnom Sarajevu, započeo pismo koje je stiglo na adresu naše redakcije.  

Ova država koči sve što odstupa u bilo kom smislu. Imate toliko mladih, uspješnih ljudi koji, pored svog obrazovanja, sjajnog zaposlenja i još sjajnijih plata zarađenih na osnovu ličnih kvalifikacija, a ne preko babe i stričeva i stričevog strica koji je u nekoj od vladajućih stranaka, odlučuju napustiti BiH. Pitate se zašto? Otpor, diskriminacija i osude nekada nemaju cijenu – navodi naš čitalac.

U pismu takođe objašnjava kako bi građani morali izaći iz okvira za koje su dozvolili da im budu nametnuti kao relevantni i ispravni, bez nekog valjanog razloga, te da bi se najprije trebali edukovati o tome šta je zapravo LGBT zajednica i dozvoliti sebi da selekciju pri „odabiru društva u kojem će biti“ ne prave samo na „etničkoj/nacionalnoj/vjerskoj osnovi ili prema tome ko je kakvog seksualnog opredjeljenja“.

Takođe, dodaje da nije nimalo lako živjeti u Istočnom Sarajevu i biti pripadnik LGBT populacije.

Ako me pitate da li je teško živjeti u jednom gradu poput Istočnog Sarajeva i generalno u Bosni i Hercegovini, i biti homoseksualac (da, ja sam homoseksualac, to je ono što moji sugrađani najčešće nazivaju onom riječi na „p“), preteško je. Da mi je neko pričao da ću doživjeti da su osude na vjerskoj osnovi u jednom Istočnom Sarajevu sada u sijenci naspram osuda  na račun seksualnog opredjeljenja, ne bih mu vjerovao.

Ista situacija je, kaže, i u Sarajevu.

– U Sarajevu je ista priča. To što ovo prvo navedeno ima stranu svijeta u imenu, ne mijenja suštinu.
Dočekah da se Srbin, Hrvat i Bošnjak međusobno vole (hvala Bogu), a da, em što pojedinačno, em što tako svi đuture, mrze one na „p“. Ali ako je to bila cijena za njihovu ljubav, eto im – dodaje naš čitalac, te zaključuje:

Poenta ovog pisma nije da se žalim, mada već znam šta većina vas govori „Vidi ga, prava(ono drugo na „p“) „p“, još će i zaplakati“. Ne. Razočaraću vas. Ja se kao mali nisam igrao s lutkicama, već sa autićima kao i svi moji „normalni“ drugari. Imam „normalnu“ porodicu. Uspješan sam i, pravo da vam kažem, nikada ne biste provalili da sam gay. Imam tri prava prijatelja koji su me prihvatili baš ovakvog kakav jesam, a dolaze iz iste sredine kao i vi, moje (Istočno) Sarajlije. Šta mislite o tome da probate isto? Prestanite već jednom sa osudama bilo koga, jer baš nikada ne znate šta je sve prethodilo odlukama, postupcima i načinu života osobe koju odlučite osuditi. Nije to dobro za dušu. A ja vam želim sreću na putu ka tome. I vjerujem u vaš.

Ostavite komentar

Oglasi

Slider
Slider