Srpska, probudi se!

Objavio:

Peđa Kovačević

- prije 3 godine u

kolumne

Republika Srpska van svojih granica ima veliki resurs. Za razliku od Crne Gore, Srpska taj resurs ili ne prepoznaje ili nema kapaciteta da ga iskoristi. Radi se o čovjeku, o ljudima. Oni su najveće bogatsvo svake zajednice.

Milo Ðukanović je nezavisnost Crne Gore dobio tako što je avionima iz SAD-a i iz bijelog svijeta u Crnu Goru prevozio Albance i muslimane našeg jezika, koji su stizali da glasaju na Referendumu o nezavisnosti. Iz Sarajeva je autobusima u Pljevlja, Bijelo Polje, Rožaje i druge gradove, dovozio ljude koji su u Bosnu i Hercegovinu otišli i prije četrdeset godina. Istovremeno je građanima Crne Gore koji žive u Srbiji, zabranio pravo glasa. Milo Ðukanović, vjerujem, na istim principima i danas vlada Crnom Gorom.

Za razliku od Crne Gore i Ðukanovića, pa i za razliku od muslimanskog političkog korpusa u BiH, koji u dijaspori vide ogroman glasački i druge potencijale, Republika Srpska nijemo posmatra propadanje srpskih glasova u BiH.

Bosni i Hercegovini između dva popisa stanovništva fali od 200.000 do 400.000 Srba. Mnogi od tih Srba su dali život za Republiku Srpsku. Mnogi su nastradali kao civilne žrtve ratnog sukoba. A ogroman broj njih živi u Srbiji i Crnoj Gori. Srbija i Bosna i Hercegovina imaju sporazum o dvojnom državljanstvu. Svi Srbi iz BiH koji žive u Srbiji imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine i pravo glasa u toj državi. U slučaju Crne Gore stvari stoje drugačije. Malo ko od Srba iz Bosne i Hercegovine, koji su izbjegli u Crnu Goru, ima crnogorsko državljanstvo. Naravno, ima i izuzetaka. Samo provjereni članovi vladajućih struktura, nepoznato kojim zakonom, imaju državljanstvo Crne Gore. Jedan takav primjer je i bivši ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, rođen u Zenici. Znam još nekoliko primjera, gdje su se Srbi iz Bosne i Hercegovine priključili vladajućim strukturama, dobili državljanstvo, posao i postali veći Crnogorci od svog vladara. Međutim, većina Srba iz BiH , koji su u Crnu Goru došli devedesetih, nemaju državljanstvo te države. Godinama su živjeli bez ikakvih dokumenata ili samo sa izbjegličkom legitimacijom, bez ikakvih prava na zaposlenje, doprinose, zdravstvo. Državljanstvo ne mogu da dobiju, jer su ljudi koji su izbjegli iz BiH mahom srpski orjentisani, a to ne odgovara režimu Mila Ðukanovića. Oni su protiv njegove vlasti. Pretprošle godine, čini mi se, a pod pritiskom međunarodne zajednice, dobili su status stranaca u Crnoj Gori. Imaju tzv. lične karte za strance, sva prava kao i ostali građani, izuzev prava na državljanstvo i prava da biraju i budu birani. Takvih ljudi rasutih po Crnoj Gori ima na hiljade. Njihove lične karte izdate su na teritoriji FBiH. Oni su državljani BiH i stranci u Crnoj Gori. Prezadovoljni pravom na zaposlenje, pravom na zdravstveno osiguranje, njih BiH, odnosno Srpska, više ne zanimaju. Oni su se utopili u crnogorsko društvo i u većini slučajeva svoju svijest omeđili granicama Crne Gore.

Kako su Srbi kolektivno odustali od Sarajeva, tako su oni koji su otišli u Srbiju i Crnu Goru kolektivno odustali od BiH, te time i od Republike Srpske. Nažalost, to mnogo govori o nama kao narodu. Godine 2013. u Bosni i Hercegovini je sproveden popis stanovništva. I dok su se muslimani našeg jezika popisivali i po džamijama, dolazili organizovano iz dalekih zemalja, dotle Srbe koji žive u Srbiji i Crnoj Gori niko nije imao organizovati da dođu i da se popišu na pradjedovskoj zemlji. Ne znam nijednog svog brata, rođaka, prijatelja ili poznanika da je samostalno ili u nekoj grupi, organizovano, došao na popis stanovništva u BiH. Ne znam da je ijedna institucija iz Srpske ili Srbije organizovala te ljude. To nije uradila ni naša crkva. Narod je pritisnut svojim brigama, borbom za goli život, zanemario patriotizam i srpsku političku misao, a institucije se sa tim pomirile.

Bliži se Referendum o Danu Republike Srpske. Sedam dana nakon referenduma idu i izbori. Hiljade srpskih glasova propada u FBiH. Propadaju jer nosioci tih glasova žive u Srbiji, Crnoj Gori i po bijelom svijetu kao stranci. Te ljude treba motivisati. Treba ih ohrabriti da svoja dokumenta odjave iz Sarajeva, Mostara, Zenice i da se prijave u Istočno Sarajevo, Trebinje, Bijeljinu i da glasaju na teritoriji Republike Srpske. Oni od posjedovanja dokumenata u FBiH nemaju nikakvu korist, dok bi Republika Srpska njihovom prisustvom na svojoj teritoriji dobila na snazi u svakom pogledu. Ja kao pojedinac, srcem, mogu ići od kuće do kuće i objašnjavati, da ako smo odustali od teritorija u FBiH, da ne smijemo odustati od Srpske, da je to naša zemlja. Ali kao pojedinac, ja njih ne mogu organizovati da oni učine ovo o čemu govorim. Najviše što mogu jeste da turistički okupim svoje društvo, njih desetak, da se odjavimo iz FBiH, prijavimo negdje na teritoriji Republike Srpske i da glasamo u Republici Srpskoj. Kao pojedinac, ne mogu učiniti više.

Ali neko viši od mene, neka institucija koja raspolaže mnogo većim kapacitetima i resursima od mene, to sigurno može.

Nedavno sam na jednoj društvenoj mreži imao raspravu s Mustafom Cerićem, bivšim poglavarom Islamske zajednice BiH. Reče mi Mustafa da se bliži dan kada će u Bosni svi govoriti bosanski jezik, piti bosansku vodu, disati bosanski zrak i hraniti se bosanskim mlijekom. Nije mi bilo svejedno, ne zato što je Mustafa neki važan faktor i što on može nešto učiniti, nego sam se uplašio samoga sebe, nas samih i naše nebrige za sopstvenu budućnost.

Srpska, probudi se!

Autor: Peđa Kovačević
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Pametno ti je to, moj Pedja, ali kako objasniti tim Srbima da je srpstvo, Srbija i Srpska svetinja. Mi smo moralno posrnuli narod, nažalost.

  2. E moj Peđa, u kojem vijeku ti živiš? Eto idi od kuće do kuće pa objašnjavaj ljudima. Skupi svoju raju i prijavite se svi da živite u RS ne bi li promijenili budućnost ovog velikog naroda. Na kraju krajeva, koliko je jarana trebalo Gavrilu Principu da konačno napravi Balkan baš kako treba?

Ostavite komentar

Your email address will not be published.