Zašto ZAVNOBIH ne može biti Dan državnosti BiH

Objavio:

kolumne

- prije 3 godine u

Gvozden Šarac

Ubjeđuju nas, okrivljuju iz Sarajeva da nismo dovoljno ili nikako antifašisti jer ne baštinimo tradiciju ZAVNOBIH-a i ne slavimo Dan državnosti BiH 25. novembar. Teške optužbe na račun Republike Srpske i Srba koji su skuplje od bilo kog drugog naroda na Balkanu, sa stotinama hiljada žrtava u 2-om svjetskom ratu, platili cijenu slobodarstva, suprostavljanja nacizmu i fašizmu. Optužbe dolaze od onih koji su preimenovali ulicu Vojislava Kecmanovića Đede, prvog predsjednika ZAVNOBIHa- u ulicu Nusreta Šišića Dede , “rahmetli“ pripadnika Zelenih beretki, koji se dovodi u vezu sa ubistvom porodice Tešanović u Trnovu 1992. godine. U suludom pohodu pripadnika tzv. ARBiH tada je ubijen i 12-to mjesečni Milun Tešanović, valjda je „Dedo“ zbog toga zaslužio ulicu!

Nije Kecmanović jedina „žrtva“ sarajevskih „antifašista“. Trg koji je nosio ime čuvenog partizana i antifašiste Đure Pucara Starog preimenovan je u Trg BiH, ulica Romanijskog partizanskog odreda nosi naziv Alije Bekića a Bulevar AVNOJ-a „prekršten“ je u Bulevar bosanskih „zambaka“ (turska riječ za cvijet krin/ljiljan). Desetine sarajevskih ulica, trgova, bulevara koji su se dičili partizanskom prošlošću nisu imali svoju budućnost u „antifašističkom“ Sarajevu. “Antifašizam“ se zagubio između trgova i uskih sarajevskih uličica „Zelenih beretki“, “Puta mladih muslimana“ i „Zlatnih ljiljana“. Koliko se u Sarajevu upinju u proslavi 25. novembra u istoj mjeri ignorišu 29. novembar. A može li jedno bez drugog?

I sve to nije bitno kažu u Sarajevu, problem je opet kod Srba. Zasljepljeni nacionalizmom i negiranjem „svijetle“ nam prošlosti ne znaju i neće da znaju šta je bilo 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu. Uvijek me interesovalo šta je zapravo bilo?

Učili smo da je 247 delegata od kojih 173 sa pravom glasa iz svih krajeva BiH, na dvodnevnom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943. godine usvojilo je Rezoluciju da Bosna i Hercegovine nije ni Srpska, ni Muslimanska, ni Hrvatska već i Srpska i Muslimanska i Hrvatska. Neću da dovodim u pitanje iskrenu želju i dobru volju učesnika tih događaja da za sve narode i građane stvore komotnu BiH ali kao dio Jugoslavije a ne zasebne države, što je istorijski fakat. Utoliko više jer i danas političari tragaju za najboljim ustavnim rješenjima koji će zadovoljiti interese Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih u BiH.

Novembarski dani 43-će u Mrkonjić Gradu interesuju me iz drugih razloga. Ko su bili ti delegati, odakle su, da li zaista treba da slijepo vjerujemo da je tih 247 delegata od kojih 173 sa pravom glasa istinski reprezent svih naroda u BiH? Ko ih je izabrao, na kojim su to stranačkim ili nekim drugim izborima dobili mandat da u Mrkonjiću Gradu donose tako krupne odluke? Jesu li bili u sukobu interesa, ko im je verifikovao mandat? Možda Komunistička partija jer znam sigurno da nije Centralna izborna komisija BiH. Da li je u Mrkonjić Gradu bilo delegata koji nisu dijelili komunističke „svjetonazore“? Ko je u Mrkonjić Gradu predstavljao Srbe iz Potkozarja, Krajine koje su ustaše u stočnim vagonima odvodili u Jasenovac, ko je predstavljao poklane Srbe iz Podrinja, Hercegovine? Pa ljudi moji, BiH je tada bila okupirana, dio “frankenštajnovske“ tvorevine NDH-a. Rat, logori, ubistva, pljačka. Njemci, Italijani, ustaše gospodarili su gradovima, četnici i partizani u šumi.

I pored svega tvrdi se i od nas traži da bezrezervno vjerujemo da je tih 247 delegata, legalno izabrano u svojim sredinama, potom izbjeglo sve zamke i opasnosti na putu, došlo u Mrkonjić Grad, održalo zasjedanje i odlučilo o sudbini BiH??? Izjava starine Bore Savanovića koji je u vrijeme zasjedanja ZAVNOBIH-a imao 12 godina, da stanovnici Mrkonjić Grada nisu ni znali kakav se skup održava u njihovom gradu nije ni blizu ushićenja koje doživljavaju u Sarajevu pri pomenu ZAVNOBIH-a.

Hajdemo da to posmatramo iz današnje perspektive. Možda nije dobar ali svakako je ilustrativan primjer. Nakon svakih izbora u BiH (lokalnih ili opštih) prođe više od mjesec dana a konačni rezultati izbora se i dalje utvrđuju. Predizborana kampanja, izbori a potom i konstituisanje vlasti održavaju su uz primjenu najviših demokratskih standarda, međunarodnu supreviziju i što je najvažnije u miru. Dakle nema rata, okupacije (koja nalikuje onoj iz 2-og svjetskog rata), raznih vojski ali cjelokupan izborni proces kasni, sporo se prebrojavaju glasovi, proglašavaju pobjednici, utvrđuju mandati poslanicima, delegatima, prosto ima sijaset zamjerki. A prije 73 godine, u ratnim uslovima simulira se demokratija, legitimitet i legalitet 247 delegata i nameće teza da su ti vijećnici imali ovlaštenje da zastupaju sve narode i narodnosti na mrkonjićkom zasjedanju. Ko ih je ovlastio? Komunistička partija ili narod? Znam, zamjeriće mi čestite starine, preživjeli partizani, njihovi sljedbenici ali nijednog trenutka ne želim da dovedem u pitanje njihovu dobru namjeru, želju i sadržaj usvojenih odluka, proglasa u Mrkonjić Gradu.

Ali imam pravo da pitam šta bi bilo da je istorija udesila da partizani i Tito ne budu pobjednici, da je uspostavljena jedna sasvim druga država na temeljima odluka Svetosavskog kongresa održanog u selu Ba u Srbiji, ko bi se danas sjećao ZAVNOBIH-a ?

  1. Dragi Gvozdene, hvala Ti na ovim istorijskim činjenicama….da neznalice saznaju, a oni koji znaju da utvrde gradivo….nije na odmet….svaka čast!!!

  2. 18. 1. 1944. godine major Zdravko Milošević, zapovjednik Varvarinskog korpusa, javlja đeneralu Draži M. da su omladinski delegati iz istočne i južne Srbije na kongres išli njemačkim kamionima.
    „Omladinci štaba 501 i 601 prolazeći kanalom sreza temničkog za deligradski korpus, hvalili se narodu kako su ih Nijemci na istom i susjednom ozemlju sve vozili svojim kamionima. Ovakva vijest u narodu ostavlja rđav utisak.
    E moj novinaru trebate vi još puno čitati.

    1. U Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini čiji komandat je bio general Dragoljub Mihailović nije bilo „zapovjednika“ već komandanata. Ako je teza da su Njemci vozili mlade ravnogorce-delegate zašto su kasnije, kada su saznali tenkovima porušili školu u selu Ba gdje je održan Kongres.I to je u narodu ostavilo utisak. Kako god, hvala Vam što ste čitali kolumnu,s postovanjem Gvozden Šarac.

Ostavite komentar

Oglasi

Slider
Slider