Oličenje skromnosti – Miloš Šestić

Izvor: crvenazvezdafk.com/Mile Kos

Objavio:

trebevic.net

- prije 4 years u

Fudbal

Seriju istorijskih tekstova posvećenim nekadašnjim fudbalerima Crvene zvezde nastavljamo pričom o Milošu Šestiću. O legendi Crvene zvezde je 1984. godine pisao Mile Kos, a najzanimljivije dijelove njegovog teksta prenosimo ovdje.

“Ova jesen će ostati zapisana u analima slavne Zvezde po tome što je neslavno završila taj dio šampionata i što ju je napustio Miloš Šestić i prešao u Olimpijakos. Čudnom igrom slučaja Šestić je bio najbolji kad je Crvena zvezda bila najslabija. Istina, nekoliko posliednjih godina on je bio centralna ličnost tima. Jedno vrijeme je slavu prvog igrača dijelio sa Vladimirom Petrovićem, da bi Pižonovim odlaskom postao kralj Marakane.

Miloš Šestić nije Zvezdina peta legenda, ali će ostati upamćen kao najneobičniji fudbaler kroz ove četiri decenije postojanja crveno-bijelih.

Kad je još kao junior igrao za Jedinstvo iz rodne Stare Pazove, Šestića je zapazio Stevan Vilotić, selektor omladinske reprezentacije Jugoslavije. Bilo je to na turniru u Zaječaru. Imao je 17 godina kad su za njega mnogi stručnjaci tvrdili da će biti „fudbalski Šekspir“. Igrao je lako kao što diše. Bio je neumoran na terenu, vihorski brz, neobično spretan u driblingu i vješt u završnici.

– Ja ne znam sa koje je strane Šestić opasniji kad napada – govorio je tada Vilotić o tom fudbalskom otkrovenju. – Njemu svaka strana podjednako leži: čini mi se da ne zna koja mu je noga lijeva i koja desna.

Novosadska Vojvodina je odmah stupila u kontakt sa Šestićevim ocem, vrijednim poljoprivrednikom, inače navijačem Crvene zvezde. I sve je bilo gotovo sređeno da mališan pređe u Novi Sad. Ali, Miljanić se nije predavao. Beograđani su bili vještiji i Šestić je iz klupskih prostorija Vojvodine kolima prevezen za Beograd i tu je potpisao pristupnicu za crveno-bijele. Boškov je to primio kao lični poraz i dugo nije mogao da oprosti Miljaniću.

Šestićev put do afirmacije nije bio lak. Godinama se o njemu govorilo sa isključivošću: jedni, da je bogomdani igrač, rođen u pravo vrijeme, da ima sve ono što traži „totalni fudbal“; drugi, da iskače iz plana igre (valjda onih šema što se crtaju na tabli, a što su srozale naš fudbal!), da je nepredvidljiv (to nisu smatrali za vrlinu), svojeglav, nepouzdan…

Miloš Šestić je igrač istog kova: njegov je čitav teren. Luta, vreba, oduzima lopte, dodaje, juriša cijelom širinom poprečnih linija, centrira, šutira, daje golove… Miljanić je bio protagonista one tvrde upancirene igre u kojoj se mora znati red i ko šta igra. Šestić se nije uklapao u taj trenerov šablon i zato je bio više na klupi nego na terenu. Kasnije, kad je Gojko Zec prvi put došao za trenera Crvene zvezde, Šestić je bio u još gorem položaju – bilo mu je dozvoljeno da ode iz kluba!

Srećom, momak se nije dao slomiti. Stoički je podnosio te udarce sudbine i zablude stručnjaka, vjerujući da će doći njegov fudbalski trenutak. I došao je, sa Brankom Stankovićem.

– Svanulo mi je kad je Stane postao šef stručnog štaba – prisjeća se dojučerašnji kapiten Crvene zvezde. – Tek sam tada mogao da se razmahnem. Dobio sam samopouzdanje, smio sam da pogriješim, imao sam slobodu u igri, postao sam ne samo standardni prvotimac već igrač bez koga se nije mogao zamisliti tim. Tek sam tada shvatio šta znači veliki trener. Svaki je pojedinac kod Staneta bio za klasu bolji a i kao tim smo vrijedeli više nego prije toga. Imali smo mnogo uspjeha, to su najljepši dani moje karijere.

Ovaj 28-godišnjak je čovjek rijetke skromnosti. Umio je da bude ljut na sebe kad igra slabo. Ali i na Zeca od koga je često, kao kapiten, zahtjevao da mjenja one koji igraju loše. U njegovom držanju ima toliko smjernosti da je prava antizvijezda. Ponašanje mu je defanzivno, ne voli razgovor za novine, nelagodno mu je kad ga hvale. Prije mnogo godina, kad sam jednom želio da pišem o njemu, rekao mi je:

– Vi me znate, napišite kako me vidite, to će biti bolje nego da ja govorim o sebi. To mi je vrlo neprijatno.

Takav je Miloš Šestić!

Pitao sam ga da li je setan zbog rastanka. Rekao je da se od takvih emocija brani na taj način što se već sad sav predao danima koji su pred njim. Novom klubu, novoj sredini, novom potvrđivanju… Šestiću je ugovor sa atinskim popularnim klubom donio nekoliko milijardi dinara. Starih. Svejedno, njegova materijalna egzistencija je obezbjeđena. Sad može mirno da se prepusti fudbalskom uživanju: da igra za slavu i navijačke duše.

Zvezdine simpatizere definitivno je osvojio tek ove jeseni.“

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Slider
Slider