Približi nam se, Gospode, kada nam duša klone…

Objavio:

kolumne

- prije 3 godine u

Darko Đogo

Zato jesam Hrišćanin. Nekada davno, u jednom gradu koji odavno već nije moj, u jednoj kući u kojoj odavno ne stanujem (iako i grad i dom i dalјe često sanjam), donijela je majka jednu brošuru. U njoj neka priča meni sasvim neshvatlјiva: pobožna i čudnovata, ali neshvatlјiva. A na poleđivi odštampane dvije molitve: “Približi nam se, Gospode, kada nam duša klone” i “Zbog mnogih naših sagrešenja”. Nјih sam upamtio u majčinim riječima. I u meni je uvijek ostala jedna molitva: približi nam se, Gospode, kada nam duša klone.

Rastao sam, rastao, u toplini doma, u divlјini rata, u žeđi za znanjem, u snu i u stvarnosti Crkve. Učio knjigom, učio lјudima, učio životom i uvijek želio samo to: da nam se približi Bog, uvijek i za vazda, kada duša klone i kada pjeva. Kada sam, kasnije, saznao da je On ne samo blisko, nego jeste Bližnji – mojoj radosti nije bilo kraja. I danas je tako. Mnogo šta čovjek može da preživi lakše nego bogoostavlјenost. Teškotu godine teže nego centimetar odmaka Nјegovog od nas. Zašto se odmiče? Možda da bismo Ga jače potražili? Zašto? Ne znam. Ljudi su skloni da daju lake i gotove odgovore. Meni je, pak, blizak Starac Siluan – on ne traži odgovor nego Nјega da ga opet obasja svjetlošću.

Zato svakome želim Prisustva Božijeg. Bliskosti, one koja izbija iz ne samo jedne ikone. Bliskosti, koju čovjek uvijek i svugdje traži, koju čovjek traži zato što je čovjek. Kultura ima raznih – svega u bašti Božijoj, rekli bi naši stari, svega u kosmosu, svega u vaselјeni, rekli bi Oci. Pa svugdje gdje čovjek jeste čovjek prepoznaćeš ga po tome što traži Boga. A Bog kao Bog – javlјa se. I gleda.

Ostavite komentar

Oglasi

Slider
Slider