Olimpijske igre, gdje im mjesto nije (bilo)

Objavio:

kolumne

- prije 4 godine u

Bojan Stančević

Kada je 4. Jula 2007. godine, na zasjedanju Međunarodnog Olimpijskog odbora u Gvatemali, donesena odluka o gradu domaćinu zimskih olimpijskih igara 2014. godine, Rusija se upisala u red rijetkih zemalja koje su dobile čast da organizuju i ljetnje i zimske igre.  Nakon, od strane zapadnih zemalja bojkotovanih, ljetnjih igara u Moskvi 1980. godine, crnomorska luka Soči je u konkurenciji korejskog Pjongjanga i austrijskog Salcburga dobio tu čast da ugosti najbolje sportiste svijeta u 15 zimskih sportova.

Od dana dobijanja Igara pa do kraja istih, Rusi su investirali preko 51 milijarde američkih dolara, što ove Igre čini najskupljim u dosadašnjoj istoriji olimpizma. Poređenja radi, zadnje ljetnje Igre u Londonu su koštale 30, one prije njih u Pekingu 45 milijardi dolara dok za Rio još uvijek nisu izašle prognoze, mada se već sada sa sigurnošću zna da neće biti ni blizu skupe kao „ruske i kineske“ Igre. Najveća stavka od skoro 21 milijarde dolara je izdvojena za potpuno novi sistem transporta koji brzom prugom sa bezbroj tunela i uspona, te modernim autoputem povezuje centar grada sa 2 olimpijska kompleksa, ukupne dužine 260 kilometara. Na papiru zaista tako stoji, ali ko ima sreće pa ode na lice mjesta zatiče dobrano drugačije stanje. Od autoputa ni dvije godine po okončanju Igara nema ni traga ni glasa, napravljena je saobraćanica sa dvije trake i nešto užom zaustavnom trakom koja je već podobro ruinirana i ne sanira se. Pet ekskluzivnih željezničkih stanica u njemačkom stilu 21. vijeka definitivno ne opravdavaju utrošeni novac, a prvobitna ideja o brzim vozovima koji bi saobraćali brzinom od oko 150 km/h se zaustavila na vožnji od 40 kilometara za oko 50 minuta, gdje vozovi svega na 2 mjesta dosežu brzinu od jedva 120 km/h. Da li treba reći da pratećih sadržaja, sem na početnoj i poslednjoj stanici niti nema, a planirane su mnogobrojne radnje, restorani, barovi kao i sadržaji ostalih djelatnosti.

Napravljena su potpuno nova borilišta u samom gradu, Imeretinskoj dolini Adler koja se nalazi na samo 3 kilometra udaljenosti od granice Ruske Federacije i otcijepljene gruzijske regije Abhazije, te u planinskom regionu Krasnaje Poljane, koja se nalazi na 60 kilometara od grada i na preko 2.000 metara iznad nivoa mora. Naoko veliku cifru je uglavnom obezbjedila država, uz pomoć nacionalnih gigantskih kompanija koje su bile zadužene za izgradnju sistema telekomunikacija i veza i objekata za ovaj dio Krasnodarskog Kraja koji se svojim ekološkim rješenjima smatra najsavršenijim do sada. U samom procesu izgradnje borilišta, poslove su uglavnom dobijale firme oligarha bliskih vladajućoj moskovskoj vlasti, koje su po scenariju dobro poznatom na Balkanu višetruko uvećavali realne troškove izgradnje, te na taj način ovu resursima bogatu državu izlagale ogromnim troškovima koje je pojela korupcija. Naravno, još uvijek niko nije odgovarao za to, a vrlo vjerovatno je da niti neće.

Po završetku Igara, grad Soči je zadužen da svake godine za održavanje svih objekata i infrastrukture iz svog budžeta izdvaja 64 miliona dolara. Imajući u vidu da rusi baš i nisu ludi za zimskim sportovima, izuzev hokeja, postavlja se pitanje na koje su mi odgovor već za vrijeme Igara davali domaćini, a to je: šta će se desiti sa svim tim silnim skupo plaćenim borilištima!? Kao što se već tada znalo „Boljšoj Arena“ je postala domaćin lokalnoj ekipi „HC Soči“ koja igra prestižnu KHL ligu, i u funkciji je još samo staza za bob, skeleton i sankanje. Veliki stadion „Fišt“ čeka svjetsko prvenstvo u fudbalu, nakon koga vjerovatno odlazi u zaborav.Prije Igara izgrađeni su hoteli najvećih svjetskih grupacija u ovom poslu, koji su svojim cijenama usluga daleko od ruskog srednjeg staleža. Po posjetama zadnje dvije zime, rezultati su daleko ispod očekivanog, a spuštanje cijene smještaja nije rezultiralo povećanom posjetom. Rusima su i dalje pristupačnija i zanimljivija skijališta centralne i zapadne Evrope, a motiva u organizovanju trka svjetskog kupa dakako nema.

Jedina investicija, ujedno i finansijski najmanja od svih i jedna od onih koje su se počele otplaćivati je spektakularna staza za Formulu 1 „Sochi circuit“, koja je svoju premijeru u kalendaru FIA imala 12. oktobra 2014. godine i postala je tradicionalna u kalendaru najbržeg svjetskog cirkusa. Baš na toj stazi, za vrijeme vaskršnjih i prvomajskih praznika, očekuje nas sledeća trka sezone.

Ostavite komentar

Oglasi

Slider
Slider