Junaci imaju vanvremesku vrijednost!

Izvor: castotadzbine.rs

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 godine u

BiH

Braći Vasu i Luki, Đedu, Dragiši svi su Janjići, Žarku, Dadi, Mišku i slučajno preživjelom Grizliju i još nekim istinskim junacima…

Navodna deblokada grada Sarajeva od navodne agresije je tokom cijelog odbrambeno-otadžbinskog rata bila jedan od najvažnijih političko-vojnih strateških ciljeva nelegalne Vlade tzv. RBiH . Borbe koje su se vodile na Ilidži krajem aprila 1992. godine bile su prve od mnogih, koje su kako tada, tako i kasnije, završene neuspjelim pokušajima otimačine našeg. Sama činjenica da se Ilidža morala oslobađati od samih Ilidžanaca je paradigma svekolike besmislice zajedničkog života o kojoj neki i danas nostalgično govore. Način na koji su se vodile pripreme za borbu Patriotske lige su posljedica niza specifičnih okolnosti koje su imale za cilj otimanje srpske zemlje unutar SFRJ, odnosno SR BiH, a pogotovo Sarajeva i njegovih prigradskih djelova. Planirano ovladavanje cjelokupnom teritorijom Ilidže, uspostavilo bi kompaktnost teritorije sa dolinom Nertve, što znači Konjic, Jablanica, lijeva obala Mostara, pa sve do Stoca. Zatim sa Goraždom, pa redom sa Zenicom dolinom Bosne do Doboja, te na kraju bi se spojili Olovo, Kladanj i Tuzla. Krug bi bio zatvoren uzimanjem Zvornika i Rogatice.

Pakleni plan uz Božiju pomoć se nije izrealizovao, jer bi sasvim sigurno na današnji dan BH teritorija procentualno imala Srba koliko ih sada ima u Sarajevu koji je pod kontrolom BH federacije.

Zato da se zna, a možda neko i zapamti da je Aque S…, Vrhbosna, Vrelo Bosne ili ti Ilidža mjesto gdje izvire rijeka Bosna, isto kao što je mjesto koje predstavlja stratešku tačku br. 1 nastajanja Republike Srpske. Ilidža je sa Hadžićima, Rajlovcem, Vogošćom i Ilijašem, istinski temelj opstanka Srba na ovim prostorima.

Mislio sam da se nikada neću sjećati, pisati ili pričati sa ovim i ovakvim pristupom o temi koja sama po sebi nosi pregršt bola, patnje, skromnosti ali i sabornosti, ponosa, junaštva i čega sve ne. Nosi okus vojničke pobjede i ujedno gorak ukus nepravde ili poraza koji su okončani egzodusom 135 000 sarajevskih Srba. Egzodusom kojim smo tada mišlju sebe pretvorili u ništa, a postali najbliži vječnosti. Ova je priča ispričana bez glavnog junaka jer oni koji su pretendovali da mogu biti glavni junaci su otišli tamo , gdje idu najbolji.

Dvadest drugi april svake godine izaziva posebnu emociju kod mnogih koji su svjedoci ovog perioda. Pogotovo kod onih koji su znali braću Vasu i Luku, Đeda, Dragišu svi su Janjići, Žarka, Dadu, Miška i slučajno preživjelog Grizlija i još neke istinske junake koji su zaslužni za naše bitisanje širom kugle zemaljske, kuda smo se razišli. Tog datuma 1992 godine svi Srbi su bili u jednoj koloni, neki naprijed neki iza, ali svi u istom smjeru. Saborni, s vjerom u Boga ali apsolutno svi.

Toga dana su počeli da vjeruju svevišnjem i ortodoksni ateisti, zato što su već tada znali kakav zakon vlada u dijelu Sarajeva koji je pod kontrolom Muslimanskih formacija. Ti ratnici koji su kretali u boj sa pokličom, Tehbir – Alah u akber (građanski poziv na suživot svih vjerskih opcija op.a) nisu ostvarili pobjedu na bojnom polju, pa je neminovno je da moraju slušati one koji su zaslužni za njihovu pirovu pobjedu. Naravno rezervna varijanta dovodi do one ”da se Vlasi ne dosjete”, pa je potrebno da se nađu servilni ”junaci” koji će kao pobjednici ostvariti ono što je bio cilj Ligaških patriota sa srpskim amblemom , da uzmu cjelokupni grunt onoga što je danas Republika Srpska.

Pa tako nažalost dođemo nakon 26 godina u poziciju da sjećanje na ovaj period zavisi od nečijeg poimanja šta je to njihova istina i šta je to o čemu bi se trebalo znati i na koji način. Da ne govorim ko će biti zvanice prvog reda i na koji način se isti odnose prema najsvjetlijim trenutcima naše istorije. Ono u šta sam siguran je da od onih koji su toga jutra čuvali teritoriju od Vrela Bosne do Dalmacije, pa dalje na Domu Zdravlja, Energoinvestu, Kasindolskoj ulici, Neđarićima, Vojkovićima i prema Otesu, naravno po dogovoru dve strane u sukobu, sa sigurnošću najveći broj njih neće biti ni blizu VIP zone proslave ili Dana obilježavanja odbrane Ilidže. Zato će biti dosta onih koji nisu zaslužili ni slova u ovoj priči. Gospodo, zato Vas sve molimo da bez sitno sopstveničkog interesa, povedete računa o junacima našim i o njihovom nebeskom snu, čija je vrijednost vanvremenska.

Junaci su šetali ispod najljepše aleje ovog dijela Evrope od 726 javorolisnih platana i dvadestak divljih kestena, koja su posađeni na srpskoj zemlji od 1888 do 1892 godine u dužini od 3,5 kilometra i tu će ostati da čuvaju uspomenu na one koju svakodnevno u carstvu Božijem i mole za nas:

Svesilni i strašni, divni, milostivi,
Bože svevideći, Bože sveznajući,
Sveti nad svetima, krepki i besmrtni,
Usliši nas male, osvetli istinom,
I milost pokaži rodu Nemanjinom.
Spomeni se službe svetitelja Save,
Spomeni se žrtve Kosovskog Lazara,
I seti se muka, stradanja i jada
Potomaka njini’, i stari’ i novi’,
Pa im grehe prosti i kuću obnovi.
Kako ćemo reći pred bezbožnim sojem
Da si svemogući, ako prosit’ nemo’š?
Da si milostivi, ako prostit nećeš?
No pohitaj, spasi, od tiranskih uza
Narod tvoj okupan u moru od suza.

U Beogradu, Aprila 2018 lj.g Za „Čast Otadžbine“

Branislav Okuka

  1. Vjecna im slava I hvala.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.

Oglasi

Slider
Slider