Zna se gdje je ženi mjesto!

Objavio:

Arsene Lupin

- prije 4 godine u

kolumne

Rodna ravnopravnost nije samo pitanje 8.marta, niti je 8.mart pitanje karanfila. Promovisanje rodne ravnopravnosti je temelj za napredak u budućnosti. Studija Harvard Bussines School ukazuje na činjenicu da kćerke zaposlenih majki vide uzor u svjim majkama i težiće da budu zaposlene, odgovornije, da rade više, više i zarađuju od ženske djece majki koje su bile “profesionalne majke”, dakle domaćice. Ukoliko majka radi to ima uticaj i na podjelu kućnih odgovornosti, te su njihovi sinovi spreminiji da preuzmu kućne odgovornosti na sebe. Uticaj zaposlene majke je veliki, pa rodna ravnopravnost nije tek puki feminizam, jer “šta hoće te žene – ravnopravne su”.

rankoLošu situaciju po pitanju rodne ravnopravnosti prepoznaje i Evropska unija. Ove godine, tema Međunarodnog dana žena u EU je rodna ravnopravnosti žena na tržištu rada.Rodna ravnopravnost, odnosno jednako učešće žena na tržištu rada, se više ne postavljaja kao pitanje – žene po zakonu jesu potpuno ravnopravne, ali ono što ostaje otvoreno pitanje je – postoji skrivena neravnopravnost na koju smo slijepi? Dešava li se nešto o čemu ne pričamo, a svi smo svjesni da je tu?

Skrivena neravnopravnost se posebno ogleda u neplaćenom radu žena, odnosno obavezama žena prema odgajanju djece i održavanju domaćinstva. Prema Anketi o radnoj snazi u Republici Srpskoj živi 453.000 žena, od čega je radnu snagu čini 168.000, od čega je 122.000 zaposleno, 42.000 nezaposleno. Odnos zaposlenih i nezaposlenih ne predstavlja tako loš pokazatelj, da uz njega ne stoji katastrofalnih 285.000 neaktivih (onih koje posao nisu tražile u toku prošlog mjeseca, niti su spremne da private ponuđeni posao u roku od naredne dvije sedmice). Poređenja radi, broj neaktivnih muškaraca je 184.000, dakle za 100.000 manji u poređenju sa ženama. A muškaraca je manje!

Pitamo li se zašto je to tako?

Odgovore gdje leži rodna (ne)ravnopravnost daje obrazovna struktura žena –220.000 ima osnovnu školu ili manje (u odnosu na 140.000 muškaraca), 198.000 srednju školu (252.000 muškaraca), a tek 35.000 višu ili visoku (41.000 muškaraca). Dakle ako ste žena i ako završite fakultet spadate u elitu od manje od 8% žena u Republici Srpskoj. Ovaj podatak pokazuje odnos osnovne ćelije društva – porodice, prema ženama. A muškaraca je manje!

Stopa zaposlenosti žena je samo jedan segment problema jer ako se posmatraju plate, upravljačke pozicije, političke pozicije, učešće u u upravnim odborima gotovo u pravilu prolaze lošije od muškaraca. Samo je jedna vrsta radnog angažmana gdje žene “prolaze bolje” a to je neplaćeni rad.  Jasno je da su žene daleko angažovanije kada su u pitanju obaveze u domaćinstvu od muškaraca, ovaj rad je od esencijalne važnosti kada je u pitanju održavanje porodice, ali način na koji muškarci i žene učestvuju u njemu je jedan od glavnih uzroka rodne neravnopravnosti.

Jasno je da nejednakost u podjeli kućnih poslova stavlja žene u neravnopravan položaj u smislu punog korištenja ljudskog kapitala žena na tržištu rada. Javne politike mogu doprinijeti smanjenju razlika naročito kada su u pitanju mogućnosti korištenja predškolskih ustanova, vrtića, a jedna od mjera, koja može doprinijeti jedakoj podijeli odgovornosti jeste mogućnosg porodiljnog odsustva za muškarce. Dok u Federaciji nije postojala ni zakonska mogućnost da se koristi porodiljsko odsustvo, u Republici Srpskoj do sada je bilo svega desetak takvih slučajeva godišnje naspram 2.500 do 3.000 majki. U Švedskoj se na primjer podatak da su očevi uzimali porodiljsko odsustvo upisuje i u biografiju pa, kada traže posao poslodavci smatraju da je muškarac koji provede više od 60 dana sam s djetetom idealan za rad pod pritiskom i stresom.

Mogućnost da se osigura adekvatna i ekonomski pristupačna briga o djeci je kao važno prepoznala i Evropska unija te je 2002.godine postavila “Barselona ciljeve” za uključivanje djece u predškolske ustanove i  to za 90% djece u dobi od tri godine do školske dobi,  te za 33% za djecu ispod tri godine. Od tada su “Barselona ciljevi” u srcu evropskih prioriteta, bili su i u Lisabonskoj i u Evropa 2020 strategiji. Mogućnost Republike Srpske da poveća zaposlenost, između ostalog, leži i u davanju jednake mogućnosti ženama i muškarcima da ostvare poularni balans “posao-kuća”, u čemu je razvoj ustanova za brigu o djeci ključan. Koliko se samo ljudskih resursa gubi oduzimanjem polovini populacije mogućnost da doprinose razvoju društva? Pored radne integracije žena, investicija u ustanove za brigu o djeci doprinosi borbi protiv njihovog preranog napuštanja obrazovnog sistema, te smanjivanju nejednakosti.

Jer zna se gdje je ženi mjesto – u školi i na poslu.

Oglasi

Slider
Slider