“Visokogorci” Istočno Sarajevo

Izvor: redakcija/ D.P.

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 godine u

Turizam

Visokogorci su grupa ljudi iz Istočnog Sarajeva koja se bavi  planinarenjem. Trenutno imaju 10-ak aktivnih članova, ali i 10-ak onih koji se povremeno pridruže ovim ljubiteljima planine da bi osjetili čar visokogorskog planinarenja.

Pokretači ovog društva su Miodrag Stanić i Dejana Tešanović koji su, zahvaljujući prenijetom iskustvu vrhunskih alpinista, pokojnog doktora Jove Elčića,  Slobodana Simića – Simare, Nenada Ikonića i Adnana Adilovića, došli na ideju da se upuste u ovaj malo ekstremniji vid planinarstva, koji se smatra granicom između običnog planinarenja i alpinizma.

Visokogorci su družina koja je davno prevazišla bezazlene šetnje po planinskim stazama, njihovi ciljevi  sada su planinski vrhovi preko 2 000 m i to u svim vremenskim uslovima, ali i svim godišnjim dobima. Da bi postali visokogorci bilo je potrebno da se naoružaju znanjem, iskustvom, adekvatnom opremom, ali i velikom izdržljivošću i kondicijom.

Iza ovih mladih ljudi željnih adrenalina su kilometri i kilometri planinskih staza, ali i planinskih vrhova koje su ukrasili svojim planinarskim zastavama.

Član Visokogoraca, iskusni planinar, Miodrag Stanić, uvijek rado govori o planinarstvu. Kaže da nema planine u regionu koju nije posjetio. Neke su na njega ostavile poseban utisak i rado govori o njima, mada, mora priznati, da su neke za njega predstavljale pravi izazov.

Planinarsvo je za prave zaljubljenike i ljubitelje planinarenja način zivota. Moja ljubav prema prirodi i planini traje nekih dvadesetak godina. Sve je počelo povremenim odlascima na planinarske izlete i upoznavanjem ljudi istog interesovanja. Postepeno je to preraslo u fazu da je svaki naredni vikend planiran odlazak na planinu. Upoznavanje sa Simarom i  pokojnim doktorom Jovom Elčićem je jedan period kada planina postaje moj način života. Kroz dalje upoznavanje sa Nenadom Ikonićem i Adnanom Adilovicem upoznajem neke nove vještine i tehnike  u planinarstvu, te se sve više počinjem baviti visokogorstvom. Obišao sam veliki broj planina u regionu – od planina BiH, do crnogorskih planina i najvišeg vrha Balkana u Bugarskoj, planina Rila – vrh Musala. Poseban utisak na mene su ostavile planine Treskavica i Prenj, koje se u planinarskom svijetu nazivaju princeza i princ. Najljepši dio regiona je tzv. BMV (Bioč, Maglić, Volujak). Uz planine kao što su Prokletije, Durmitor i Komovi čine planine koje ne bih nikada napustao“, rekao je Stanić.

Ovaj visokogorac kaže da je na planini ponekad dolazilo i do opasnih situacija koje su samo zahvaljujući njihovom dugogodičnjem planinarskom iskustvu uspješno prevaziđene.

Poseban utisak na mene je ostavio zimski uspon na Maglić. Uspon stazom kojom smo išli  je uvijek avantura, jer se smatra jednom od najtežih staza u regionu. Težina staze se ogleda u tome sto je bilo nedovoljno snijega, kamenje je golo, prekriveno blagim slojem leda. Poslije nepunih 8 sati uspona smo izašli na vrh, uz jak vjetar koji je nosio snjeznu prašinu i ledene iglice koje su nam šamarali lice. Vjetar je  u nekoliko navrata iznad nas otkidao komade leda i kamenja koji su nas zasipali, od čega su nas štitile kacige. Uspon je bio veoma težak. Koristili smo postojeće ankere postavljene u stijenama, pravili osiguranja staze i pomoću žimara, bajli i cepina vršili uspon, sigurno i bez greške, koja bi u ovim uslovima bila fatalna. Silazak je trajao 6 sati. Sve ukupno u zapadnoj strani Maglića smo proveli oko 14 sati, tako da smo na polaznu tačku stigli u 22.00. Veoma mali broj alpinista je u zimskim uslovima noću sišao ovom stazom, što je jedno izuzetno iskustvo i doživljaj“, opisao je visokogorac svoj uspon na Maglić.

Iako svjestan opasnosti koju svaka planina nosi, njegova ljubav prema planinarstvu prevazilazi strah, jer smatra da je planina opasna samo ukoliko se ne cijeni i ako se na nju penje u nerealnim uslovim za uspon. Nikada na vrh ne treba izlaziti po svaku cijenu. Postoje objektivne i subjektivne opasnosti, gdje se poznavanjem određenih uslova u planini i procjene sopstvenih mogucnosti  donose odluke da li uspon nastaviti ili ga prekinuti u datom trenutku.

Uvijek je planinaru teško donijeti odluku da se vrati sa uspona, ali ako to data situacija nalaže vodimo se starom izrekom  da će nas planina sačekati ako je mi poštujemo. Popećemo se na vrh samo ako nam planina to dozvoli,  jer i pored dobre opreme, psihofizicke spremnosti, planina uvijek ima zadnju riječ” naglašava Stanić.

 

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Pozivamo sve nase sugradjane koji zele da nam se jave na fb grupu Visokogorci Istocno Sarajevo,da zajedno uzivamo u planinama!!!

Ostavite komentar

Your email address will not be published.