Napad bez UN odobrenja: Nemilosrdan udarac američke imperije na sirijsku vojsku

Izvor: advance

Objavio:

trebevic.net

- prije 8 mjeseci u

Tema

Amerika je sinoć napala Siriju. Ukupno 60-ak krstarećih raketa Tomahawk, iste one rakete koje su prije šest godina možda i zauvjek potopile Libiju, obrušilo se na sirijsku vojnu bazu u provinciji Homs.

S ratnih brodova USS Porter i USS Ross, koji se nalaze na prostoru istočnog Mediterana, gađana je sirijska vojska – najveća anti-teroristička institucija na Bliskom istoku. Sam napad zlokobno podsjeća na incident u zalivu Tonkin koji se dogodio 2. Avgusta 1964. kada su SAD, na temelju lažnog i insceniranog napada, pokrenule agresiju protiv Vijetnama.

Ko želi vjerovati da je sirijska vojska, u trenutku kada pobjeđuje u ratu na svim frontovima, hemijskim oružjem napala naselje na prostoru provincije Idlib, može, to je sloboda svakog pojedinca, ali za takvo mišljenje jednostavno treba biti potpuno lud.

I u slučaju potpunog ludila ipak jednu stvar ne možemo osporiti – Trump je ovu agresiju sinoć naredio bez ikakvih dokaza jer dokazi, taman i da postoje, nisu se mogli u ovako kratkom roku naći u njegovim rukama.

Američki kongresmen Ron Paul je još 2015. upozorio kako će se SAD na kraju pretvoriti u “vazdušne snage Al-Qaede”. Danas vjerovatno razmišlja o tome kako je bio u pravu.

Sirijska vojska je najveća anti-teroristička snaga na prostoru cijelog Bliskog istoka, regije koja kipti terorizmom, regije gdje je takva snaga možda od presudne i esencijalne važnosti za sigurnost i eventualnu stabilnost svijeta budućnosti. Krenuti u ubilački napad protiv takve vojske nije samo čin agresije i imperijalizma već i čin direktnog potkopavanja globalne sigurnosti.

Trumpova odluka ne iznenađuje – već nekoliko sedmica nakon njegovog ulaska u Bijelu kuću postalo je jasno da neće on biti taj koji će “isušiti močvaru” već će močvara biti ta koja će ga u rekordnom vremenu progutati. Noćas je napravljen puni krug – Trump nije slomljen već je dobrovoljno pristao biti marioneta kada je shvatio da se to od njega traži.

Sva ta surova medijska kampanja koja se protiv njega vodila bila je strateški briljantna – u svega stotinjak dana udaranja postojeći američki establišment dobio je natrag predsjednika kakvog i očekuje. Pohvale već stižu iz pravca CNN-a, New York Times-a… “Predsjednik Trump je učinio pravu stvar”. Da, “predsjednik” – tako ga od noćas znatno češće oslovljavaju. Vratili su mu titulu koju je osvojio i sada u njoj može uživati, dok sirijski vojnici – koji od proljeća 2011. svakog dana ratuju u paklu gdje im se suprotstavlja zlo kakvo na površini Zemlje nije viđeno još od Hitlerovog doba – jutros leže mrtvi i spaljeni pod udarima američkih Tomahawka, raketa koje nose ime oružja naroda koji je jednako brutalno pobijen u jednom od najvećih genocida u ljudskoj istoriji.

Ima li strategije iza ova agresije? Ima, ali to smrt sirijskih vojnika čini još i mučnijom.

Trump je upravo ugostio kineskog predsjednika Xi Jinpinga, lidera druge najveće ekonomije svijeta i zemlje koja će, ako već i nije, biti glavni američki rival, Kina, a ne prkosna Rusija. Ovo je bila poruka i njemu – mora tamo sjediti i gledati svu moć američkog krstarećeg naoružanja, moć, ali i odlučnost novog predsjednika. Mora pritom povezati u glavi da je ova američka administracija spremna udariti čak i po cijenu globalnog sukoba – jer ako uz sirijskog jutros na prostoru baze Shayrat leži i ruski vojnik, to je svakako mogućnost – a to znači: danas Homs, sutra Južno kinesko more.

Naravno, poruka je ovo i Jinpingovom evroazijskom kolegi Vladimiru kojem noćas Trump pokazuje da će ga pretvoriti u medvjeda od papira. Ima Rusija u Siriji sasvim dovoljno kapaciteta za rušenje američkih Tomahawka – možda ne baš 60-ak, mada se hvale da je i to za njih ništa. Ali, umjesto rušenja pred raketama koje krstare noćnim sirijskim nebom skidaju se kape u znak “slobodan prolaz, pravac Homs nadesno”.

Najzad, ovo je i poruka Damasku – Assade odlazi, ovo je bio tek samo početak, mali probni komarac nakon kojeg će se roj obrušiti i spaliti tvoju zemlju do temelja ako hitno ne nestaneš.

U Trumpovoj glavi, koja je navikla na ovaj način eliminirati svoje poslovne konkurentne u kapitalističkoj areni, ovo je bio vrhunski potez – 60 raketa kojima će svoj cilj ostvariti i u Damasku, i u Pekingu i u Moskvi. Ne samo to, već će mu klicati i vodeći mediji koji su ga do jučer mrzili. No, kada ostarjeli, ali dizanja ega još uvijek vrlo gladni Trump, osjeti ovu euforiju, drugi napad bit će mu još i puno lakši (mada je i ovaj, kako i vidimo, donio s velikom lakoćom).

Hoće li se sve posložiti baš kako se on trenutno nada? Teško – sirijski rat se ovim napadom neće privesti kraju, bar ne kraju kakvog Amerika želi: instalacijom islamističkog režima na vlast u Damasku. Za Ameriku je ovo agresija u kojoj ona može i ne mora biti aktivna, ali za neke druge aktere je ovo pitanje biti ili ne biti. To nisu građevinari koji će ustuknuti pred Trumpom na način da umjesto na Manhattanu krenu graditi u Bronxu.

Na kraju, ovo je onaj ključni trenutak kada će brojni Trumpovi glasači – posebno oni koji su glasali za njega tražeći prestanak američkog intervencionizma na Bliskom istoku – pitati sebe jesu li pogriješili? Jesu, ali ne na način da su glasali za krivog kandidata, Hillary Clinton noćas bi ispalila 120 krstarećih raketa dok bi dobri Bernie Sanders, koji također sirijsku vlast naziva “režimom“, ispalio samo 30. Nije Amerikanac glasao za krivog kandidata nego mu američka demokratija nije ponudila pravog ni kao opciju.

Što se Sirije tiče – ovo je za nju psihološki Rubikon i pad Damoklovog mača u isto vrijeme. Znalo se da će direktni američki napad na sirijsku vojsku stići kad tad. Siriju, suverenu članicu Ujedinjenih naroda noćas je napala najveća vojna sila na svijetu – bez ikakvog odobrenja UN Vijeća sigurnosti i bez ikakvog odobrenja vlastitog Kongresa. Američki imperijalizam je živ – ne uzvraća udarce, samo ih zadaje. Sirija se pod tim psihološkim teretom sada može ili slomiti ili dodatno zbiti redove, a nakon šest godina pakla ratovanja protiv islamo-fašizma, zbijanje redova je nešto što je sada već utkano u njeno biće.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.