Energoinvest: Kako je Emerik Blum stvorio ekonomsko čudo

Izvor: analiziraj.ba/redakcija

Objavio:

trebevic.net

- prije 6 mjeseci u

Tema

Privreda Bosne i Hercegovine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije spadala je u jednu od najnerazvijenijih u Evropi. Prateći rezultate popisa stanovništva iz 1931., Seka Brkljača, u tekstu pod nazivom: “Bosna i Hercegovina u prvim godinama Drugog svjetskog rata od 1939. do 1941. godine”, navodi da je u našoj zemlji tek 6,7% radno sposobnog stanovništva živjelo od industrije, rudarstva i zanatstva, a najveći broj stanovnika Kraljevine bavio se poljoprivredom, šumarstvom i ribolovom – nešto malo manje od 82%. U intervjuu za časopis Poslovne novine iz aprila 2005. godine, akademik Božidar Matić navodi da je privreda Jugoslavije nakon završetka rata bila 80% uništena. Nove vlasti na krilima ratne pobjede i ideje industrijalizacije pokreću privredu, otvaraju nova preduzeća skoro pa iz nule.

Od Elektroprojekta preko Stupa do Energoinvesta

Tako započinje priča o jednom od najvećih poslovnih imperija koji su nastali na tlu BiH. Riječ je o kompaniji Energoinvest. Rješenjem od 19. aprila 1951. godine koje je potpisao predsjednik Vlade NR BiH, Đuro Pucar Stari, osnovano je državno privredno preduzeće Elektroprojekt. Nekoliko godina kasnije, u decembru 1958., fuzijom Elektroprojekta i Tvornice strojeva Stup formirano je preduzeće pod imenom Energoinvest, koje svoj poslovni uspjeh zvanično započinje 1. januara 1959. godine. Energoprojekt/Energoinvest je s početka 1951. sa sedamdesetak zaposlenih narastao u firmu koja je u svom zenitu tokom 1987. godine zapošljavala blizu 42.000 ljudi, sa prometom od milijardu dolara.

Rukovodstvo Energoprojekta/Energoinvesta na čelu sa Emerikom Blumom vrlo brzo je shvatilo da preduzeće koje želi da ima dugoročnu budućnost istu treba graditi na mladim ljudima. U monografiji pod nazivom Emerik Blum nalazimo podatak koji nas upućuje upravo na poslovnu ideju da je snaga kolektiva u kvalitetnoj selekciji kadrova. Energoprojekt/Energoinvest je u maju 1954. godine pod ugovorom imao 37 stipendista koje je posao čekao odmah po završetku školovanja. Pored kadrova kao što su građevinci, arhitekte, hidroinžinjeri i elektroinžinjeri, na listi se nalazi i jedan stipendista s grupe orijentalnih jezika. Stipendista s orijentalistike nam ukazuje na planove preduzeća za osvajanje tržišta arapskog svijeta. U Energoprojektu/Energoinvestu polagali su na obrazovanje kadrova pa je tako biblioteka preduzeća već 1954. godine bila pretplaćena na 72 stručna časopisa. Nije jednostavno predstaviti kako je Energoinvest postao svjetska kompanija, jedan od najvećih izvoznika s prostora bivše Jugoslavije.

Inovativna organizacija poslovanja

Ključ uspjeha, između ostalog, leži u tome da je rukovodstvo Energoinvesta na čelu sa Emerikom Blumom pomjeralo granice organizacije poslovanja, što je u jednom momentu u Jugoslaviji bilo etiketirano kao izdaja socijalističkog društva i rušenje samoupravljanja. Blumovi savremenici sjećaju se da je Blum najmanje tri puta zatalasao javnost i uznemirio drugove na visokim političkim pozicijama. Prema svjedočnju Drage Bauma, sve je šokirala Blumova odluka da u februaru 1969. godine angažuje američku konsultantsku firmu McKinsey&Company da ga savjetuje u reorganizaciji preduzeća u segmentu menadžmenta. Ljudi iz McKinseya bili su jednako zbunjeni zahtjevom firme koja dolazi iz socijalističkog bloka, u kojoj je radničko samoupravljanje osnovni oblik upravljanja preduzećem. Uspostavljena je saradnja koja je trajala sve do 1992. godine. Blum je po drugi put šokirao partijske drugove kada je odlučio da će Energoinvest organizovati sopstvenu prodajnu mrežu, a treći put su drugovi ostali u šoku kada je unutar Energoinvesta formirao naučno-istraživačke centre.

Rast Energoinvesta pažljivo je i sistemski planiran. Godinu dana nakon osnivanja pristupilo se razvijanju petogodišnjeg Investicionog programa za period od 1960. do 1965. Plan je podrazumijevao da se tokom pet godina trajanja obim proizvodnje poveća za 5,5%, a broj uposlenih za 2,2%. Upravljačke strukture pred sebe su postavljale visoke ciljeve, koje su i realizirale. Nakon uspješno provedenog petogodišnjeg plana, uprava Energoinvesta već na početku 1968. godine pred sebe postavlja nove planove kojima bi popravili poslovanje iz 1967., a oni su podrazumijevali: povećanje proizvodnje za 36%, povećanje ukupnih prihoda za 38% i povećanje ličnih dohodaka uposlenika za 16%. Govoreći o Energoinvestu u intervjuu za Poslovne novine iz aprila 2005., Božidar Matić navodi da izvoz Sarajevskog kantona iznosi 200 miliona dolara, a prije rata je sam Energoinvest imao izvoz vrijedan oko 700 miliona dolara.

Energoinvest je rastao zahvaljujući modelu pridruživanja drugih manjih preduzeća pod svoj brend. Dvadeset godina nakon osnivanja, Energoinvest je činilo 36 proizvodnih tvornica, šest rudnika, pet tvornica u izgradnji, četiri naučno-istraživačka centra, 31 predstavništvo u inostranstvu i 17 u zemlji. Od prepoznatljivih preduzeća, zahvaljujući Energoinvestu nastali su: Aluminijski kombinat u Mostaru, Tvornica glinice u Zvorniku, Tvornica termoaparata Sarajevo itd. U razgovoru za Jutarnji list, Božidar Matić svjedoči da je Energoinvest trebao učestvovati u realizaciji projekta kodnog naziva “Sutjeska” – što je ustvari bio tajni nuklearni program. Program nije realizovan i na taj način nije ostvarena posljednja poslovna želja stvoritelja Energoinvesta Emerika Bluma.

Vizionar zvani Imre

Ko je, zapravo, bio Emerik Blum zvani Imre? U mnogim novinarskim tekstovima, Blum je opisan kao vizionar, stvoritelj velikog i jakog Energoinvesta. Osnovni biografski podaci o Blumu nam govore da je rođen u Sarajevu 1911. te da je umro u Fojnici 24. juna 1984. godine. Školovao se u Sarajevu i Pragu. Zbog pripadnosti naprednom studentskom pokretu, protjeran je iz Čehoslovačke. Odobrenje za nastavak školovanja dobio je 1936., a tri godine kasnije diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu. Drugi svjetski rat je dočekao u Sarajevu, gdje je u junu 1941. uhapšen i odveden u logor. Do novembra 1944. godine prošao je kroz logore Gospić, Pag, Krapje, Jasenovac i Stara Gradiška. Sa četrdeset godina sjeo je u direktorsku fotelju novoosnovanog preduzeća Elektroprojekt. Niko, pa ni njegovi roditelji, otac Manojlo i majka Cecelija, nisu mogli niti sanjati da će njihov sin svojom vizijom stvoriti kompaniju koja će u jednom momentu imati 42.000 zaposlenih, a u godini Blumovog rođenja kompletno Sarajevo je imalo 58.000 stanovnika. Emerik Blum je bio čovjek koji je mijenjao stvari bilo gdje da se nalazio. Bogdan Boša Tanjević, govoreći za Oslobođenje o uspjesima košarkaškog kluba Bosna, navodi da je USD Bosna i prije dolaska Bluma u društvo imalo planove i programe, ali su oni realizovani tek po njegovom dolasku. Blum je unio novi stil i način rada u organizovanju sporta, gdje su efikasnost i racionalnost bile osnovne karakteristike. Još za vrijeme dok je bio direktor Energoinvesta, Emerik Blum je pokazivao interes za zaštitu čovjekove okoline, što je, opet, povezano sa njegovom velikom ljubavlju prema lovu. Kada je postao gradonačelnik Sarajeva u aprilu 1981. godine, Blum je sebi dao u zadatak da pokuša riješiti problem zagađenja grada. Saobraćajne gužve na sarajevskim ulicama pokušao je da spriječi izgradnjom zaobilaznice i uvođenjem trolejbuskog saobraćaja. Sposobnost organizovanja i upravljanja ljudskim resursima je još jednom došla do izražaja za vrijeme organizovanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Emerik Blum je, prema sopstvenom svjedočenju, bio miljenik medija. Svoju privatnost je čuvao od medija i tek malo možemo da saznamo o Blumovom životu kroz intervju koji je s njim radila novinarka Marija Braun iz Večernjih novina u avgustu 1981. godine. U intervjuu saznajemo da Blum nije koristio godišnji odmor otkako je postao direktor Energoprojekta pa sve do momenta kada je intervju rađen. Znači, tridesetak godina. Slobodno vrijeme provodi na planinama oko Sarajeva loveći divljač. Danas se u fondu Zemaljskog muzeja nalazi 107 eksponata raznih životinja koje je Blum poklonio ovoj instituciji. Pored domaćih medija, poput beogradske Politike i NIN-a, zagrebačkog Starta i VUS-a te sarajevskog Oslobođenja i Večernjih novina, o poslovnim uspjesima Energoinvesta pisali su i strani mediji: od Newsweeka i Financial Timesa pa do moskovske Pravde. Tokom januara 1972. godine, Energoinvest je posjetio Gilbert Burck, novinar američkog časopisa Fortune, koji je bio impresioniran onim što je vidio. U svom tekstu svjedoči o preduzeću koje ima stopu rasta od 20% godišnje, sa godišnjim prihodom od 160 miliona dolara, a na istraživanja, razvoj i stipendije troši pet-šest miliona dolara, i koje vodi poduzetnički genije Emerik Blum. Gilbert Burck, opisujući Energoinvest, kaže kako je to briljantna improvizacija koja veoma liči na sistem privatnog poduzetništva sa dobrim menadžmentom u samoupravnom okruženju.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.