Šta nam to zidovi šapuću

Objavio:

kolumne

- prije 6 mjeseci u

Sanja Vasković

Foto izvor: Ilustracija

Na putu do škole, fakulteta, posla ili omiljene kafane svaki dan prolazite istim, dobro poznatim ulicama. Osluškujete li nekad damar svog grada i ono što ulice šapuću o njemu, o nama, o svemu. Na putu do posla obično se ne osvrćem oko sebe jer razmišljam na koju destinaciju danas ovog malog novinara šalju, ko će danas imati priliku da govori u mikrofon i obraća se javnosti svojim napamet naučenim rečenicama koje vrti u krug. Obično su to neki polupismeni ljudi, tzv. intelektualci, koji se nalaze na raznim funkcijama i zbog kojih mi je najteži dio posla u montaži sastaviti njihove dvije smislene rečenice. Ovakvi i slični njima zapljuskuju medije dok priče o stvarnim herojima koji su svuda oko nas, ostaju nezabilježene. No dobro, drugi put o tome…

Jednog jutra primijetih novi natpis, ranije ga nije bilo, svježe okrečena zgrada nekim zemljanim bojama i na njoj piše “LIJEPA VAM JE FASADA”. Duhovito, nema šta. To me natjeralo da razmislim šta nam to govore obični natpisi po zidovima, ko su ljudi koji ih pišu, koji su njihovi motivi? Pisati po zidovima u gradu je bahatost, nekultura, nevaspitanje, čist vandalizam rekli biste sigurno. Ali prije nego što to etiketirate kao vandalizam, razmislite da je upravo taj grad i ova država odgojila takve ljude. Vandalizam ili izraz socijalnog bunta? Ilegalan način da kažete legalne stvari? Možda se snaga otpora i nezadovoljstva kanalisala na pogrešan način, ali dovoljno je da znamo da postoji, nešto je trulo u zemlji Danskoj, rekao bi Šekspir.

Iako fenomen ovih natpisa i/ili grafita nije dovoljno istražen u Bosni i Hercegovini, najveći broj anonimnih tvoraca pripadnici su omladinskih subkultura, neformalnih grupa tzv. urbanih plemena. Upravo subkulture predstavljaju otpor i odbijanja, najčešće mladih, da se priklone važećim procedurama, a ustvari žele da se diferenciraju od dominantne kulture.Subkultura pruža određeni referentni okvir za sve one koji ne uspijevaju da se uklope u norme društvene zajednice koja traži od njih određeni način ponašanja, te stvaraju svoj svijet i samostalno oblikuju svoj svakodnevni identitet. Imaju i poseban način komunikacije. Vjerujem da ne znate koliko je Bosna i Hercegovina bogata urbanim plemenima poput bajkera, blogera, anarhista, hipika, darkera, fensera, metalaca, pankera, repera, rokera, skejtera, šminkera, ali i sasvim neobičnim grupama poput blejača koji označavaju grupe mladih sa periferije koji se okupljaju ispred kafana u centru grada.Za neke vjerovatno nikada niste čuli. Njihov kvantitet ne povlači i kvalitet, što dokazuju i brojni, uslovno rečeno, nasilni pokreti, poput štamera koji označavaju različite omladinske grupe koje izazivaju tuče po gradu, ili pak tapkaroši tj. preprodavci ulaznica za značajne sportske, muzičke i kulturne događaje u gradu po daleko višoj cijeni od stvarne, u cilju sticanja zarade.

E sad, postoje neke jezičke zabune oko toga šta su grafiti, a šta obični natpisi na zidu, ali nećemo ulaziti u to, jer bitan nam je sadržaj natpisa, a ne njihov oblik. Crtanje grafita može se smatrati i umjetnošću. Grafiti imaju svoju dugu tradiciju, obično su predstavljali odraz socijalnog stanja ljudi koji su ih crtali, najčešće u crnačkim četvrtima. Vremenom, uljepšavanjem i stilizovanjem slova grafiti gube svoju primarnu funkciju i postaju način uljepšavanja određene teritorije. Na tim natpisima su često objave revolta, pobune protiv uštogljenih društvenih normi. Zanimljivo je da neki smatraju ove natpise kao „najdemokratskiji medij“ jer dozvoljavaju svima da objave svoje stavove. Nose poruke i postali su javna govornica naroda. Zatrpani smo brojnim kvazi problemima koji nam se serviraju putem masovnih medija, dok o gorućim pitanjima tipa kako preživjeti u zemlji u kojoj je prosječna plata daleko manja od potrošačke korpe, nema ni riječi. Ćuti i trpi. Legalne metode pobune izgleda da ne donose rezultate, skretanje pažnje institucija na povrede ljudskih prava ne donosi koristi. Razne organizacije, udruženja i sindikati postali su dio sistema i rade protiv čovjeka, a ne za njega i sve se svodi na individualne pokrete „istjerivanja pravde“.

Ono što se kod nas najviše „šara” su lična imena, znate ono, imena luda nalaze se svuda, pa inicijali, potpisi ili ljubavne poruke, poput “umirem bez tebe”, iako je bolje da to lično kažete nekome jer kad shvatite koliko je on ili ona đubre jer ne vidi vašu ljubav, lično ćete krečiti zid. No dobro, bolje širiti ljubav nego mržnju. Brojni su navijački grafiti, prisutni u svakom gradu, kao npr. “moj klub je najbolji”, navijačke pjesme itd. Simpatičan je onaj Smrt fašizmu, Sloboda – Zvezda 3:0. Navijačka subkultura omogućava ljudima da dobiju društvenu emancipaciju i savladaju krizu identiteta, i osjećaj društvene marginalizovanosti. Primarni cilj ovakvih grupa nije pobjeda njihovog kluba već izgradnja statusa unutar vlastite grupe. Većina grafita nose i neke političke poruke, zavisno od političke klime i trenda koji se „fura“, prvo socijalizam, pa onda nacionalizam. Uvredljivih šovinistickih grafita ima, oni su društveno najopasniji i politički destruktivni, te nije lijepo da ih pišemo sada. Takvi izrazi netolerancije prema drugima posljedica su zatrovane društvene klime koja vlada u našoj zemlji. (Jedan satirični sam morala da izdvojim:Moja žena je kao Srbija, nema odnose ni sa kim).

Jugonostalgičari, ali i oni koji nisu ni rođeni u vrijeme Jugoslavije, a žale zbog toga, jer vide da smo u borbi za neka prava, demokratiju i slobodu govora tu slobodu i dobili, a sve ostalo izgubili, pišu: Bravar je bio bolji, Josip Broz dobar skroz, Tito je krao pa nam je dao, vlast krade pa nam ne dade ili Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo gdje je dopisano Skrenuli smo. (Tu je i žal za nikad ponovljenom rock and roll muzikom, poput onog Džoni je Bog, Užas je naša furka i sl.)

Mnogo je onih koji su imali potrebe na novim fasadama naglasiti nam da je Nova fasada krečite opet ili Zabole me što pišem ja ga krečiti neću upozoravali su: Šaraćemo ima još spreja vjerovatno se suprotstavljajući onima koji to ne dozvoljavaju a njima Dosadna zgrada je još uvijek dosadna.

Naki su samo htjeli da nas zabave parolama: Bolje ispasti glup nego iz autobusa, Biti ili ne biti pitanje je koga, U alkoholu sigurno ima ženskih hormona jer ja kad popijem ne znam voziti i pričam gluposti ili da znate Ako se pri skoku padobran ne otvori treba ponoviti skokI glupost je nauka napisa neko, pa iz čiste dosade škrabaju: Imao sam strašnog klovna, Pod hitno tražim momka, Ja nisam debela ja sam žena i po, Dobar pasulj daleko se čuje… Vjerovatno jer nemaju novaca i mogućnosti kvalitetnije provoditi svoje vrijeme pa „bleje“ po gradu, za šta je opet kriv sistem, pa zato pozivamo na anarhiju, Sistem dole jer Vlada i policija mito i korupcija, vlast stvara glad, glad stvara bijes, bijes stvara revolt a revolt revoluciju.

Mizerne penzije i težak život ovih ljudi koji decenijskim pristojnim radom svakako nisu zaslužili da nemaju šta jesti, povod su bile nekima da istaknu Penzioneri su postali honorarni radnici čistoće, prazne kontejnere ili Vlast brine o penzionerima čuva od njih penzije, a revolt protiv vlasti vidimo u parolama Premijeru, narod vam je gladanSrušimo političke partije, vlast mladima i kažu Danas nema časti, ali ima vlasti i dodaju Hoću da budem predsjednik jer on može da tambura koga hoće i zapravo, Odakle mu tolike pare. Ali ljudi, vlast se nije sama izabrala, Glasali ste, gladujte i Tražili ste zapad, dobili ste divlji!

Gledajući u budućnost, mnogo smo optimistični: Idemo u Evropu za jedno 169 godina, a pošto je sve poskupilo pitamo se Hoće li i plate poskupiti? (Pesimist je dobro obavješteni optimist, da znate).

Koji su izrazi društvenog bunta u ovoj zemlji? Jesmo li se svi pomirili sa tim da živimo u korumpiranoj zemlji u svim društvenim strukturama i najlakše je da idemo linijom manjeg otpora. Prihvatamo takav način života i sve namenute društvene vrijednosti kojim nas uče da bismo bili funkcionalna jedinka društva. Karika u korist sistema. Sistema koji odavno ide ka dnu, a i mi sa njim. A opet u svom stanju društvene apatije, mi ne bismo bili smrtna nesavršena bića da nemamo buntovan gen i potrebu da iskažemo vrijednosti kojim stremimo i kritikujemo, opravdano ili ne, to je druga stvar. Jednostavno, imamo pravo da kažemo, e sad, metode izgovora riječi biramo sami.

Eto dosta od mene, Ako mi Bog da zdravlje, uzeću bolovanje.

Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Mozda i sama pomislis: dzaba krecim, ovo niko ne cita, kome ja pisem… Evo, ja sam procitao. I ako ti nesto znaci, ovo nije lose pisano. Rado cu procitati tvoj (najavljeni) tekst o tzv. funkcionerima, koje si – i to je jedina ozbiljna zamjerka napisanom – pocastila sa “polupismeni ljudi”. To su dibidus nepismeni ljudi i kao takvi, logicno, na visokim pozicijama. Do citanja.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.