Pogibija na rođendan (12 žigosanih-priča četvrta)

Izvor: Željko Pržulj/arhiva

Objavio:

trebevic.net

- prije 1 godina u

Retro Grad

U pitomoj Kobiljači, graničnom dijelu Ilidže prema Kiseljaku, 18. jula, 1961. godine rodio se Zoran Milić. Nemiran i pomalo divlji, odudarao je od svoje sredine.

Ni auto- mehaničarski zanat, ni poziv vozača nisu uspjeli da ga smire te roditelji pribjegavaju starom oprobanom fazonu. Mangup se najbolje smiruje kad mu šapku i opasač staviš. Zoka odlazi na šestomjesečni kurs za milicionera, a poslije toga i na dopunsku obuku za specijalnu jedinicu SUP-a SR BiH. Tu kao primjerni vozač oklopnog transportera stiče nadimak „Oklop“ i nosi ga širom žarišta bivše Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Na Kosmetu njegova grupa, nacionalno šarolika, u centru Prištine razbija veliku grupu demonstranata i svaki naredni put kad su išli u ovu južnu pokrajinu dobro su odrađivali svoj dio posla. U Foči, za par dana, smiruju situaciju oko nacionalne podjele i konflikata u „Fočatransu“, ali tu se javlja prva klica podjele među njima. Specijalci muslimani i Hrvati žešće su tukli Srbe nego drugu stranu u konfliktu. Klica podjele klijala je i rasla dok početkom aprila, 1992. nije došla do svog vrhunca. Tad je musliman Šamarlić rekao Srbinu Škori da su među njima već podijeljena zaduženja ko će kog Srbina, kad dođe za to naređenje, da ubije i da on (Šamarlić) treba da ubije njega (Škoru).

Od tada Srbi idu na spavanje sa repetiranim pištoljem ispod jastuka i čekaju da li će struja Momčila Mandića i Milenka Karišika, koji su za podjelu MUP-a, pobjediti drugu, srpsku struju, Žepinića i Repine, koji su za nekakvo zajedništvo.

Od danas se prema meni ponašajte kao prema drugu, a ne kao komadantu– rekao je Oklop.

Politika je uradila svoje– teatralno je kazao komadant jedinice Vikić.

Događaji se odvijaju dalje. Mandićeva struja pobjeđuje i dolazi do dogovora da srpski specijalci napuste bazu Krtelj i presele se u zgradu škole unutrašnjih poslova na Vracama. Na drugom kraju Sarajeva. Dolazi do podjele. Momci se pozdravljaju u miru, čak je bilo i suza, ali svi su imali metak u cijevi.

Srbi napuštaju Krtelj. Saznavši da im je usput postavljeno nekoliko zasjeda ne idu pravo na Vraca. Njih 35, samo sa ličnim naoružanjem, prvo kreću kroz Kasindolsku ulicu i odlaze na Ilidžu, kod Tome Kovača. On im obezbjeđuje prenoćište i sutradan preko Kasindolske, Dobrinje, Lukavice oni idu za Vraca.  Ali, od 170 kursista, koji su bli u školi, ogromna većina bili su muslimani i Hrvati od kojih je bar polovina ratovala u Krajini, na strani ustaša. Bivše kolege Vikić i Čegar organizovali su odbranu škole tako da je srpske specijalce dočekala žestoka vatra.

Pošto se nije znalo hoće li SDS zaštiti svoje ljude, a postojala je i opasnost da ih Kukanjac i Delimustafić proglase za teroriste, a već sa leđa iz muslimanskog naselja Šanca, smrtno je pogođen Lizdek, momci odlučuju da na silu uđu u školsku zgradu. Njih 34 udaraju, na juriš, na onih 170. Napadaju sa čela i bočno. Puna četiri sata. Kad na brisanom prostoru, na igralištu, gine i drugi specijalac, Pupić, tad se, iz škole, izvlači kursista Srbin Duško Klačar i otkriva sve muslimanske položaje. Karišik uspjeva preko ličnih veza, da od JNA uz veliki lični rizik komandanta, uzme tenk. Muslimansko- hrvatski specijalci ne mogu od srpske barikade na Vrbanja mostu, da dođu na ispomoć svojim i 170 ljudi predaje se trideset trojici.

zoka_oklop_retro

Kad je odbijeno nekoliko muslimansko- hrvatskih napada, kad je organizovana dobra odbrana Vraca i kad su preko probuđenog SDS-a i samovoljno počeli da dolaze srpski momci na ispomoć hrabroj grupi, Oklop je tražio dozvolu da ode na Ilidžu. Tamo mu je sva familija, a srpskim borcima tog dijela grada trebao je jedan takav čovjek. Ilidža je, upravo zbog neiskustva, krvavo platila odbijeni muslimansko-hrvatski napad. Stevo Vujičić svojim autom odlazi po Oklopa i preko Dobrinje dovozi ga na Ilidžu. Oružje su držali ispod nožnih komandi. Čim je stigao pažljivo bira devet momaka Dragana, Nenada, Žarka, Vukana, Sretu, Nebojšu, Bobana, Miroslava, Gorana, i uz jedan BVP i „pragu“ pravi prvu specijalnu jedinicu MUP-a srpske opštine Ilidža. Rijetki još živi svjedoci tog događaja pričaju anegdotu kada je Oklop davao šifrovana imena momcima

Orao, Gavran, Soko…U jednoj od prvih akcija od motorolom zove jednog od njih.

-Golube.. Gavrane… Švrako… Vule. Tito ga jebo, koja si ti ono ptičurina?

-Orao…

-E pa Orlu, uradi to.

Oklop na sebe preuzima i vožnju transportera, momcima zabranjuje alkohol i pokazuje malo onih najosnovnijih stvari da lakše prežive. Njihova obuka je ona najsurovija-u akcijama gdje je glava uvijek u zalogu.

Dva dana nakon okupljanja Oklop vodi svoje momke na čišćenje Žunovnice, muslimanskog sela, blizu kasarsne sa najvećim skladištem municije. Zatim se ređaju akcije jedna za drugom- Hadžići, Rakovica, Ahatovići. Pristižu novi momci, jedinica svakim danom raste, ali Oklop i dalje vozi transporter. U Lepeničkoj ulici ulazi među muslimanske vojnike, zahvaljujući njegovoj smirenosti i srčanosti Kiće, Mike i Miše Mijanovića, sve se ovdje dobro završava.

A na Dobrinji, zbog loše organizacije napada, ništa ne izgleda dobro. Oklop je primoran transporterom da izvlači ranjenike. Po njih ide čak gdje ni pješadija ne smije, na desetak metara od muslimanskih rovova. Sve dok transporter nije pogođen. Pošto se srećno izvukao, preuzima komandu nad svojom jedinicom koja je neoprezno gurnuta u vrtlog smrti. Dok većina ostalih oklijeva i taktizira, a Romanijci sa druge strane i ne idu, oni su se duboko zarili u tijelo Dobrinje. Oklop ih izvlači i vraća nazad, a Neši, teško ranjenom, ne da niko da priđe, jer zna da muslimanski snajperista samo to čeka. Strijelac rani jednog i onda čeka druge da mu priđu…

Oklop viče na Nešu, kuraži ga, psuje ga i ovaj se sam izvlači .. Dobrinja je ostala Oklopov nedosanjani san.

Na Oklopov 31. rođendan, 18. jul, 1992. godine, srpska obavještajna služba saznaje za planirani muslimanski napada na Ilidžu sa Igmana. Oklop sa Daraganom Simeunovićem komandirom oklopnih vozila, ide u Blažuj da se sa komadantom odbrane tog dijela Ilidže dogovori gdje da postavi svoju jedinicu da najbolje dočekaju neprijatelja i da usput donese mesa za feštu koju su momci iz prve posade organizovali u čast njegovog rođendana.

U Vuletovom stanu na Ilidži uzalud su ih čekali. Vojna kampanjola je iz nepoznatih razloga, te noći, sa ugašenim svjetlima, prešla na njegovu stranu kolovoza. Sudar je bio neizbježan i direktan.

Zoka Oklop je preminuo u staciononaru u Blažuju, a Dragan Praga na putu u bolnicu na Palama.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.