Obilić se zove Pandurević

Izvor: redakcija

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 godine u

Retro Grad

Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca kod spomen-obilježja u naselju Stara Stanica, danas je u Palama obilježeno 25 godina od stradanja 14 boraca čete „Petar Pandurević“, koji su na današnji dan 1992. godine, zajedno sa svojim komandantom Petrom Pandurevićem poginuli u napadu muslimanskih snaga na srpske položaje na Trebeviću.

Lijep način da se prisjetimo junaka prošlog odbrambeno-otadžbinskog rata, ali pitanje koje se postavlja je: koliko mi zaista znamo o našim herojima iz proteklog rata?

Da nema ljudi, poput našeg najkvalitetnijeg pisca sa ovih prostora Željka Pržulja ko bi se, osim njihovih preživjelih saboraca, sjećao istinskih heroja ovoga rata. Ili kako  to Pržulj  napisa kao napomenu uz jedan svoj tekst :

“Da je Republika Srpska upola država koliko se kurči, da je ne vode dezerteri i profiteri, onda bi ona više poštovala svoje junake, glavna ulica u Srpskom Sarajevu po njemu bi se zvala i sin ratnog potpredsjednika RS snimao bi film o njemu, o Peši, Mauzeru, Bijelom Vuku, Milankoviću, Žagi, Radu Radoviću a ne o …tamo nekim. Ne bi se sad miševi svađali oko njegovih zadužbina. Ali…”

U pomen na one najbolje među nama koji dadoše život, za ovo što imamo (ili nemamo) – tekst posvećen Petru Pandureviću, izašao u “Srpskim gradskim novinama”, avgusta ratne 1992:

Pominjanje imena Petra Pandurevića nije samo pomen palome borcu, to je pomen junaku dostojnom narodne pjesme.

Postao je komandir još prije rata a vojevanje mu nije bilo cilj. Napravio je ubojito oružje, a bio je maestro velikih veselja. Uniforma mu je teško pristajala a bijaše junačina… Petar Pandurević, ljudina sa Pala, koji je prvi poveo jedinicu u borbu sa utašama u aprilu, zaslužio je da mu otac Dušan na pogrebu kaže Obiliću moj, pozdravi svoje drugove borce”…

Bio je Petar pošten čovjek kada je poštenje teško bilo sačuvati. Njegovi saborci sa Pala kažu da epitet poštenoga u njihovom kraju može dobiti samo onaj koji se takvim pokazao u čitavih 20 godina. A bio je uz to i privatni autoprevoznik. Zna se da privatnicima ni bivša vlast nije dala da sačuvaju obraz. A Petar je čak i takvim vlastima bio pošten, ne samo narodu i drugovima.

pandurevic_retro_tekst

Bio je veseljak a ni pio ni pušio nije, pa zbog njegovog čistog srca, poštenja i veselja svi ga rado pozivahu u svatove, da bude čajo. I nije bilo pjesme koju nije znao zapjevati. Glas mu je bio čist, jasan, na daleko stiže. Pa kad zapjeva Petar Pandurević na Palama čuje se na brdo Vlahovac. I još niko nije znao srpske običaje kao Petar…

Sjećaju se i Osmice Petrove pjesme. Kad je najteže, najžešće, zapjeva Petar a za njim pjeva cijela četa. Sjeća se dobro i ustaša Petrove pjesme. Pamti i salve uz pjesmu. Neke salve naročito.

Pamti ustaša da ga je tukao bombama kašikarama neki Paljanin, a da ga ni vidjeti nisu mogli. Čuo Petar da je na hrvatskom ratištu bilo bacača bombi sa pouzdane tandžare, pa u Famosu na Koranu napravio svoj a sad cijela srpska vojska tako baca bombe.

Ostavio je kamion na ledinu da čeka slobodu još prije godinu dana i spremao momke da urade što hoće i moraju kad se zapuca. Nije žalio para da neće doteći za života. Jer ni života nije žalio. Ne bi ga drugačije ni stiglo na Vidikovcu, kraj bora…

Ostadoše iza Petra Pandurevića sin Ognjen i kćerka Ognjenka, supruga Jefa, ostadoše da žale oca i muža i da ga pamte kao što ga njegovi borci pamte.

Bio je komandir koji nije naređivao “naprijed”, nego “za mnom”. Bio je čvrst i kad bi neko nevjeran zaplakao. Kao onda kad je na Žepi našao spaljeno tijelo zeta Mome Vukovića ili kad je izgubio najboljeg druga Radomira Eleka, ili kad su pali njegovi borci Momo Ćosić, Slavko Ilić, Pavle Abula, Drago Vranić…

Bio je čvrst komandir kome je vojska morala tragati za dijelovima odjeće jer je bio gorostan, pa nađi cipele tamo, jaknu onamo traži pantole za Petra. Bio je čvrst i neustrašiv u munjevitoj akciji kada je zauziman Vidikovac, kao i na Osmicama i kad je trebalo izvlačiti preživjele sa Žepe…

Zato neka se sjeti svaki srpski vojnik kad sa tandžare ispali bombu, neka uz božije ime pomene i ime Petra Pandurevića. Neka se zna da Obilići žive…

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.