Kasindo-jedan kritički prikaz iz 1934.

Izvor: redakcija

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 godine u

Retro Grad

Poslije prvog svjetskog rata u svim Evropskim zemljama smrtnost od tuberkuloze bila je vrlo visoka, samo u Kraljevini SHS od tuberkuloze je umiralo 50.000 stanovnika godišnje.

Tuberkulozi se moglo suprostaviti samo osmišljenim, organizovanim i sveobuhvatnim naporom pa se u Kasindolu (tadašnji naziv Kobiljdo) 1921. godine osniva prvo liječilište za liječenje tuberkuloznih bolesnika. Liječilište osniva Sreska bolesnička blagajna u Sarajevu. Funkcioneri radničkog osiguranja, tražeći pogodnu lokaciju za oporavilište, izabrali su Kobiljdo zbog klimatskih, geografskih i drugih pogodnosti.

starikasindol 18

Kasindo je smješten u dolini rječice Kasindolke, a u sklopu okolnih visokih planina, Jahorine na sjeveru, Treskavice i Bjelašnice sa juga i Igmana sa zapada, na nadmorskoj visini od 600 metara. Na taj način, zaštićen od vjetrova, sa neznatnim brojem maglovitih dana u godini, Kasindo je bio pogodno mjesto za podizanje i izgradnju Oporavilišta. Blizina Sarajeva ga je činila idealnim lokalitetom za tu svrhu.

starikasindol 5

Upraviteljstvo SUZOR-a sarajevske oblasti je, kako se iz zvaničnih zapisnika vidi, na prijedlog stručnih službi i upornih zahtjeva radničkih predstavnika otkupilo zemljište, poslovne i druge zgrade pilane “Fertinelli” italijanske firme iz Milana u Kobiljdolu. Zgrade su adaptirane da pruže utočište bolesnicima i rekonvalescentima, pripadnicima radničkog osiguranja, već od 1921-1922. godine. Oporavilište se smješta u šest zgrada pod imenom: Beograd, Zagreb, Ljubljana, Skoplje, Split i Mostar koje se u tom vremenu prilagođavaju potrebama nove namjene.

starikasindol 12

Prijemom prvih pacijenata u oporavilište, njih desetak iz Sarajeva, 12.08.1921. godine zvanično je otvoreno Oporavilište.

Broj pacijenata iz godine u godinu se povećavao, shodno tome i prostorni kapaciteti su se nužno proširivali adaptiranjem postojećih poslovnih i stambenih zgrada bivše pilane. Prvi novi objekat, paviljon “Banja Luka” useljen je krajem jula 1925. godine. Paviljon “Bosna” završen je 1. septembra 1929. godine. Nastavlja se izgradnja novih objekata i paviljon “Jugoslavija” se useljava 1936. godine, a 1938. godine završava se paviljon “Željeznički”.

starikasindol 9

Za prvog ljekara postavljen je dr Oskar Hildes 1923. godine, a tek 20.03.1927. godine za stalnoga ljekara postavlja se dr Đuro Ostojić, specijalista za unutrašnje bolesti i tuberkulozu. Medicinska oprema je u početku bila vrlo skromna, gotovo nikakva i tek 1929. godine instalira se prvi RTG aparat kao vlasništvo liječilišta u suterenu paviljona “Bosna” i time se kompletira dijagnostika.

Veliki značaj je poklonjen uticaju klime na tok izlečenja tuberkoloznih procesa na plućima pa je zbog toga 1925. godine u Kasindolu formirana mala meteorološka stanica i zaposlen kvalifikovan meteorolog, da bi se pratili podaci o broju sunčanih sati, relativnoj vlažnosti vazduha i drugo.

Oporavilište Kasindo je učestvavalo u organizaciji skupštine Jugoslovenske lige za borbu protiv tuberkoloze održane 30. i 31. maja 1936. godine u Sarajevu, a dan kasnije u Kasindolu je održan drugi kongres ftiziologa Jugoslavije.

Odlukom Središnjeg ureda za osiguranje radnika u Zagrebu Oporavilište se proglašava Sanatorijumom 1.novembra 1938. godine.

Da situacija u Kasindolu, nije bila baš najsjajnija pokazuje članak Nikole Škrgića, novinara beogradske “Pravde” koji je proveo jedno vrijeme kao bolesnik u oporavilištu Kasindol. Članak je objavljen 06.11.1934.

Kako se gazduje u ustanovama socijalnog osiguranja

“Pravda” je ovih dana objavila nekoliko reportaža, koje su se ticale,uglavnom,rada Okružnoga ureda za osiguranje radnika u Beogradu. Koristim ovu priliku da ukažem na još jednu tešku ranu našeg socijalnog osiguranja: gazdovanje po sanatorijumima i oporavilištima. Stanje u tome pogledu je takvo da je opravdanost jedne objektivne ankete isuviše očigledna. Samo jednom takvom anketom mogao bi se učiniti kraj nedozvoljno kontrolisanom rasipanju radničkog novca. Imao sam prilike da po novinarskoj dužnosti razgledam neke sanatoriume našeg radničkog osiguranja, a kao pacijent-rekovalescent ovoga leta, razgledao sam sanatorium Kasindo u blizini Sarajeva. Ono što sam video za četrdeset dana moga boravka u tome sanatoriumu teško me je razočaralo u svakom pogledu, a stvari koje sam tamo video vapiju za mirnom reorganizacijom poslovanja, rada i kontrole.

Kada sam ovih dana pročitao u zvaničnom izveštaju Ureda da je oporavilište Kasindo kraj Sarajeva pasivno, ni malo se nisam začudio.

I NAJZDRAVIJI ČOVEK MOŽE DA SE RAZBOLI U KASINDOLU

starikasindol 24

Oporavilište Kasindo ima 10 paviljona i raspolaže leti sa 200, a zimi sa 150 postelja. Za stanovanje muških bolesnika služe paviljoni “Bosna”, “Ljubljana”, “Split” i “Cetinje”, a ženski bolesnici stanuju u paviljonima “Beograd”, “Mostar”, “Skoplje”. Sve zgrade ovih paviljona, izuzev, “Bosne” su stare. Neki od njih su takve starudije da bi se pre mogli upotrebiti kao štale nego za stanove. Prve noći po svom dolasku u Kasindo spavao sam u jednom od tih paviljona. Tu noć nikada neću zaboraviti, jer u nezdravoj, prljavoj i neurednoj sobi nisam nikada spavao. I dobio sam utisak da bi čak i čovek koji ovamo dođe zdrav kao dren morao se ubrzo razboleti, a kako da se onda ne pogorša stanje jednog rekonvalescenta.
Da li je iko od nadležnih video ove štale? Svaki pokrivač na krevetu, to je pravi rezervoar bacila i prašine. A jastuci, umivaonici, klozeti? Pa vlaga, memla, smrad, stenice? I kad sam se sutradan revoltirao zbog svega ovoga, nadležna gospoda su slegla ramenima i odgovorila:
-Šta možemo. Kažite to onima u Zagrebu. Otkad tražimo novi paviljon sa 50 kreveta pa ništa. Uostalom, ovo je za radnike dobro. On ni kod kuće nema ničeg boljeg. Ovo je za radnika prava Amerika.

Razgovarao sam sa radnicima, a oni su odgovorili da su se žalili, ali da ništa nije pomoglo. Zbog tih žalbi obično radnik strada. Bundžije se odmah obeležavaju i uprava jedva čeka trenutak da se tih elemenata “koji ruše red i mir oporavilišta” ratosilja.

U ženskim paviljonima ništa bolje. Jedna radnica mi je plačući govorila da se u ovome paklu ne može izdržati. Iako bolesna i sa visokom temperaturom, ona je morala izjutra čistiti sobu i gutati prašinu na promaji. A šta je radila silna posluga koja se plaća u Kasindolu. Sluge su “špijunirali” za gospodina primariusa, kako bi se otkrile sve bundžije, a ostali su takođe bili zaposleni.

KAD DODJE INSPEKCIJA JELA SU ODLIČNA

O kujni oporavilišta moglo bi se mnogo što šta kazati. Istina, sama kujna je dobro uređena i jela se daje dosta, ali to jelo nije nikako pripremljeno. Jelo ne valja i na prste bi se mogli izbrojati dani kada je jelo bilo dobro.Bolesnici su stalno ostajali više gladni nego siti. Na jelu se mnogo štedelo.

Štedelo se na jelu za bolesnike. A kada su dolazila gospoda da vrše inspekciju, onda je za njih jelo bilo odlično. Tih komisija za inspekciju bilo je i isuviše. I kada je trebalo da dođe u Kasindo neka inspekcija jelo je, za divno čudo, bilo odlično i inspektori su se čudili što su se bolesnici žalili na hranu, kad su pred njima videli na stolu po pola pileta. Odista veliki je čovek bio Potemkin. A zašto bolesnici moraju da gladuju, kada okružni uredi plaćaju sarajevskom okružnom uredu, pod čiju režiju spada Kasindo, po 70 do 80 dinara dnevno za svakog bolesnika. Uostalom, mi svi znamo da se za te pare danas može provesti leto vrlo ugodno i u najboljim našim pansionima na morskoj plaži ili planinama.

O čistoći gotovo ne bi se moglo govoriti, jer nje u Kasindolu nema. Kašike, noževi i viljuške redovno nisu bili dovoljno oprani, a svega dva peškira bilo je za 150 pacijenata . Hleb stoji na gomili na stolu i svaki pacijent pretura po hlebu i nosi na svoj sto. O opasnosti infekcije niko ne vodi računa.

PRIMARIUS

starikasindol 23

U oporavilištu je primarius narodni poslanik g. Dr. Đuro Ostojić. Tu su još lekari g. Ostojićeva gospođa, koja vrši pregled ženskih bolesnika, i jedan mlad lekar. Primarius g. Dr. Ostojić, kao narodni poslanik, ne može da posvećuje mnogo vremena nezi bolesnika. I kada se bavi u oporavilištu, najveći deo vremena provede pored telefona, jer kao narodni poslanik ima da vrši razne mnogobrojne intervencije. Vreme koje posvećuje pacijentu veoma je ograničeno. Pregled se vrši takoreći ekspresno, samo da se što pre otalja posao. Dijagnoze su površne i upravljaju se većinom prema ranijim dijagnozama bolesnika. Posle pregleda, o bolesniku se gotovo više ne vodi briga. Guta uglavnom kalcium- praškove ili dolazi svakog drugogo dana da mu se da injekcija, i to je sve. Jedino ako se desi slučaj da se bolesnik opije u kafani “Jahorina” i razbije glavu, onda nastaje nešto komplikovaniji problem.

JEDAN “KONCERT” ZA PRIČU

G. dr. Ostojić je u jednom svom članku rekao kako se za bolesnike priređuju s vremena na vreme predavanja, zabave, bioskopske predstave i slično, ali od svega toga ničega nisam video za četrdeset dana koliko sam se bavio u Kasindolu. Bio je jedan koncert radničkog pevačkog društva iz Sarajeva “Sloga”, ali o tome koncertu bolje da i ne govorim. Pekli su se na ražnju jaganci, za goste razume se, točilo vino, sviralo i igralo. O toj pijaci mogao bi da kaže mnogo više jedan od glavešina, g. Jakšić. Mislim da se ne varam i da sam njegovu markantnu figuru primetio u bahanalskom društvu . Interesovalo bi me samo zašto g. Jakšić tako često dolazi luksuznim automobilom u Kasindo, kad u Kasindolu sve ostaje po starome. Možda po neki put i zato što u to doba, kad on dođe, padne mrak.

Otkud pasivnost Kasindola, kad on raspolaže ogromnom ekonomijom. Ne može se kazati da je krivica do gospodina ekonoma, jer on, pored vremena koje posvećuje ljubavnim stvarima, (i lepa priroda to prouzrokuje), vrlo mnogo radi i na ekonomiji. Ne znam samo da li uprava oporavilišta ima pravo da za svoje privatne kujne uzima zelen sa kasindolske ekonomije ili ona tu zelen nabavlja za svoje privatne potrebe iz Sarajeva.

Zašto se plaća toliki personal u Kasindolu, kad je očigledno da ga ima isuviše. Skoro svuda rade sami pacijenti, a posluga šeta po oporavilištu i špijunira pacijente, intrigira. U kancelariji glavno načelo je: protekcija, to gotovo ide zajedno.
Kažu da lepa reč i gvozdena vrata otvara. U Kasindolu gvozdena vrata otvara bakšiš. Ako dajete bakšiš možete da činite šta vam je volja. Dok dajete bakšiš, posluga je veoma učtiva i iz pažnje prema vama čuvar će vam dopustiti da provedete noć i van oporavilišta, u nekoj birtiji.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Materijalno se vidno napredovalo imamo vece stanove, vozimo skuplje autmobile, jedemo “bolju” hranu, slusamo “kvalietniju” muziku, citamo elektronske knjige i clanke, imamo svijet na dlanu, brzi pristup geografiji, istoriji, kulturi svjetskih razmjera…Toliko mogucnosti da naucimo, da napredujemo, da se intelektualno nadogradimo, da stvaramo bolju i ljepsu buducnost … Da li tapkamo u mijestu… Da li mi na Balkanu zivimo u 21. vijeku ili se resetovao 20. vijek?

Ostavite komentar

Your email address will not be published.