Ko, s kim i protiv koga – uvod u predizbornu borbu u Srpskoj

Izvor: nspm.rs/Slobodan Durmanović

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 mjeseci u

Republika Srpska

Četiri mjeseca uoči izbora, u Republici Srpskoj konačno su poznata sva imena kandidata dva vodeća srpska politička bloka za ključne funkcije, predsjednika Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH.

Za ovu drugu funkciju SNSD je potvrdio kandidaturu aktuelnog predsjednika RS Milorada Dodika, dok je suparnički Savez za promjene kandidovao aktuelnog srpskog člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića. Prije neki dan SNSD je jednoglasno izabrao i svog kandidata za predsjednika Srpske, aktuelnu premijerku Željku Cvijanović, dok je SzP kandidovao vođu SDS-a Vukotu Govedaricu.

Još ranije je SNSD sklopio sporazum sa dosadašnjim koalicionim partnerima DNS-om Marka Pavića i socijalistima Petra Đokića o podršci kandidatima SNSD-a, pri čemu je DNS-u obećano, u slučaju pobede, pravo prvog izbora na jednu od sljedećih funkcija: premijera RS, predsjednika Narodne skupštine RS ili predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH (funkcija koja u narednih četiri godine pripada predstavniku RS). S druge strane, u SzP-u je, u slučaju njihove pobjede, funkcija premijera RS ili predsjednika Narodne skupštine obećana NDP-u Dragana Čavića.

Dakle, u slučaju pobjede Dodika i Cvijanovićeve, jasno je da će koalicija SNSD-DNS-SP ponovo formirati Vladu RS, s tom razlikom što bi DNS imao značajnije učešće u izvršnoj vlasti nego do sada, naravno ukoliko se ispune njihova očekivanja od najmanje 10 odsto osvojenih glasova. S druge strane, u slučaju pobjede Ivanića i Govedarice, SzP će biti nadomak formiranja nove Vlade RS, s tim da će im najvjerovatnije za taj posao biti potrebna podrška DNS-a. Prosto rečeno, ni SNSD ni SzP ne mogu računati na apsolutnu poslaničku većinu u Narodnoj skupštini RS bez DNS-a, sem ukoliko se u narednih četiri mjeseca ne dogodi veliki preokret među glasačima, prema kome bi se većina dosadašnjih glasača DNS-a predomislila i dala glasove što strankama jednog, što drugog političkog bloka. Takav preokret bio bi ravan političkom čudu, a da u takva čuda ne vjeruju ni u SNSD-u ni u SDS-u, govori nekoliko već poznatih činjenica.

Prva je da je SNSD obećao DNS-u jednu od dvije najznačnije funkcije u RS u zamjenu za podršku Dodiku i Cvijanovićevoj. Druga činjenica je da “Ujedinjena Srpska” Nenada Stevandića, bliska Dodiku, ne može na izborima “oteti” DNS-u značajan broj glasova i zamijeniti DNS u koaliciji sa SNSD-om i socijalistima. Treća činjenica, važna za SDS, jeste da su svi viđeniji poslanici te stranke, osim Stevandića, koji su istupili iz SDS-a – prešli upravo u DNS. Otuda je moguće da će im prebjezi možda odnijeti dio glasova, ne toliko da SDS ne ponovi rezultat sa izbora od prije četiri godine, ali može uticati da ne postignu značajno bolji rezultat, sem ukoliko ne animiraju u svoju korist dio izbornih apstinenata. U DNS-u, opet, očigledno računaju da će im dobro doći svaki glas kako bi premašili svoj rezultat sa prošlih izbora, pa otuda su SDS-ovi prebjezi poput Ognjena Tadića i Darka Banjca, u DNS-u odmah dobili značajne funkcije.

I pored toga – to je četvrta važna činjenica – u SDS-u se, u svojim opozicionim napadima na politiku Vlade RS, maltene nisu doticali DNS-a: oštrica kritike bila je upućivana gotovo isključivo prema SNSD-u i povremeno prema socijalistima. Ove dvije posljednje činjenice upućuju da u SzP-u računaju da, ako Govedarica bude predsjednik RS, bez DNS-a neće moći formirati Vladu. Kao što to neće moći učiniti ni SNSD ni socijalisti, samo što će, ako Cvijanovićeva pobjedi Govedaricu, DNS sasvim sigurno ostati u dosadašnjoj koaliciji, naravno pod uslovom da SNSD ispuni predizborno obećanje koje im je dao.

No, ako Govedarica pobjedi Cvijanovićevu, DNS bi za prilazak SzP-u sasvim izvjesno tražio u izvršnoj vlasti isto ono što im je obećao SNSD, čime bi onda Čavićev NDP mogao ostati uskraćen za poziciju premijera RS. Međutim, kako izvršna vlast u RS nosi puno benefita, svi bi mogli da budu namireni kroz niz drugih funkcija, kao što se i do sada događalo u koaliciji SNSD-DNS-SP: kad god bi Pavić nečim bio nezadovoljan, Dodik bi nalazio načina da DNS-u “ustupi” neku “profitabilnu” funkciju u javnim preduzećima. Pavić je to do sada uglavnom vješto koristio da “maršem kroz institucije RS” ojača svoju stranku na terenu po već oprobanoj matrici korišćenja javnih institucija za širenje stranačke moći i uticaja.

Tako je u sadašnjoj, trinaestogodišnjoj koaliciji sa SNSD-om i socijalistima, DNS samo povećavao broj glasova, nikada naglo, već malo po malo. Ipak, njihov cilj da će sada porasti na čitavih 15 odsto čini se pretjeran i u javnosti više služi da uvjeri neopredijeljene i apstinente da je baš DNS stranka koja će biti najveći dobitnik narednih izbora. Izvjesno je, pak, da oni računaju da će to isto postati i sa 10 odsto glasova, ukoliko Govedarica postane predsjednik RS. Zato ne bi trebalo da čudi ni ako dio glasača DNS-a, sa takvim uvjerenjem, na biralištima da glas upravo Govedarici, a ne Cvijanovićevoj, kako centrala bude naložila.

Ipak, ne treba isključiti ni scenario po kome bi, i u slučaju da Govedarica pobjedi Cvijanovićevu, Dodik izgubi od Ivanića, a SNSD uspije da zajedno sa socijalistima zadrži oko 40 poslaničkih mandata u Narodnoj skupštini RS, Dodik pokuša da se vrati na mjesto premijera RS. On tu mogućnost nije isključio ni ako bude izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, jer postoji i ustavna i zakonska mogućnost da podnese ostavku na tu funkciju, a da njegovo mjesto preuzme neko od poslanika SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ta računica ne treba da čudi, jer moć i uticaj koji omogućava položaj premijera RS daleko prevazilazi moć i uticaj srpskog člana Predsjedništva BiH. Zato će, u slučaju da izgubi od Ivanića, Dodika teško bilo ko moći da zaustavi u pokušaju da preuzme funkciju premijera RS, naravno pod uslovom da SNSD makar zadrži dosadašnji broj poslanika. No, to će mu biti teško da ostvari ako Govedarica bude predsjednik RS, a SzP i DNS u zbiru budu imali apsolutnu poslaničku većinu i SzP bude izašao u susret zahtjevima koje DNS ispostavi za formiranje vlade sa SzP-om.

Zato će izbori za predsjednika RS biti presudni za podjelu moći i uticaja u izvršnoj vlasti u RS, a biće svakako mnogo neizvjesniji negoli izbori za poslanike u Narodnoj skupštini RS. Biće teško prognozirati ko će biti novi predsjednik RS i sedam dana pred izbore u oktobru, tim prije što su i izbori prije četiri godine završeni tijesnim rezultatom: Dodik je Tadića pobjedio za svega 1,5 odsto glasova, baš kao i Ivanić Cvijanovićevu. Cvijanovićevoj će sada trebati dosta truda da ubijedi više od 50 odsto glasača da je njena vlada u protekle četiri godine bila solidna, ali ni Govedarici neće trebati ništa manje napora da uvjeri većinu glasača da je ta vlada bila loša, a da će on kao predsjednik RS biti garant bolje izvršne vlasti u Srpskoj.

Na strani Cvijanovićeve je snažnija stranačka organizacija SNSD-a u odnosu na SDS i PDP, kao i brojnije glasačko tijelo SNSD-a u banjalučkoj regiji kao najmnogobrojnijoj izbornoj jedinici u RS. Ako joj pritom prijedorska regija, kao uporište DNS-a, donese osjetniju prevagu nad Govedaricom, onda SzP-u neće biti lako da te gubitke nadoknadi glasovima u svojim uporištima u Doboju i Bijeljini. Ako, pritom, Zvornik i dalje ostane jako uporište SNSD-a, na prostoru Istočnog Sarajeva SzP će morati dobro da se potrudi da amortizuje manjak glasova u zvorničkoj regiji, te da u istočnoj Hercegovini barem osvoji podjednak broj glasova kao SNSD i njihovi koalicioni partneri.

Dodiku, kao daleko popularnijem, biće lakše nego Cvijanovićevoj i on se u ovom trenutku može smatrati favoritom u odnosu na Ivanića, ali Dodikova slobodna procjena da on već sada ima i do 100 000 glasova prednosti nad Ivanićem je, najblaže rečeno – pretjerana. Pored toga, gurajući Cvijanovićevu u prvi plan, Dodik je u svoje ruke uzeo dvosjekli mač: hvaleći vladu Cvijanovićeve – koju neopredjeljeni birači i apstinenti teško da doživljavaju kao uspješnu – Dodik će više odmoći samom sebi u duelu sa Ivanićem, nego što će pomoći Cvijanovićevoj u njenom duelu sa Govedaricom. Dodikov “sudar” sa Ivanićem i cijelim SzP-om će svakako obilovati Dodikovim optužbama za “izdaju”, ali u SzP-u su već sada uvjereni da u te optužbe ne vjeruje više od 15 odsto Dodikovih birača. A sam Ivanić vjeruje da mu takve optužbe nikako ne mogu naškoditi, opisujući svoju ulogu u protekle četiri godine kao političko djelovanje u pravcu odbrane interesa RS unutar BiH. Na šta, opet, Dodik odgovara da bi on još snažnije to činio kao srpski član Predsjedništva BiH. No, Dodikovo ostavljanje mogućnosti da će odstupiti sa te funkcije, ako bude izabran, da bi ponovo bio premijer RS, može mu se vratiti kao bumerang iz pravca dijela birača koji do posljednjeg dana budu razmišljali da li da daju glas njemu ili Ivaniću. A upravo ti neopredjeljeni birači i apstinenti mogli bi na kraju donijeti odlučujuću prevagu u oba duela, za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH. Zato u naredna četiri mjeseca do izbora slijedi rovovska borba, u kojoj će u oba srpska politička bloka “ginuti” za osvajanje svakog procenta na “ničijoj zemlji” u biračkom tijelu.

Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.