Zašto psi ne mogu u park?

Izvor: Nebojša Pavlović

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 mjeseci u

Pismo čitalaca

U Istočnom Sarajevu nije posebno popularan koncept imanja kućnog ljubimca.  Izuzetak tome može biti koja domaća životinja, naravno u svom najdomaćijem izdanju.

Kao narod inače smo podložni golemom uticaju tradicije, pa takvu tradiciju nosimo i njegujemo kroz svoj životni prostor. Bilo to da u gradu, na balkonu slažemo drva ili u podrumu kiselimo kupus. Imajući to u vidu, dolazimo do ogorčenih osuda, pri bilo kom pokušaju odstupanja od tih pravil.

Kao ljubitelj životinja, imam i sam kućnog ljubimca i često nailazim na smješne komentare onih tradicionalnih konvencionalista, uz pitanja: „Šta će mi tol’ko pašče?“. Uz takav generalni stav mojih sugrađana, ja i meni slične „budale“ nailazimo na zanimljiv problem, a to je da nam se zabranjuje ulaz u park Gavrilo Princip. Sva zelena površina koja se tamo nalazi, vjerovatno je po mišljenju lokalnog stanovništva, podobnija za sađenje kakve baštice, a ne za šetnju vakcinisanih, čistih, mirnih i vezanih pasa.

Trebalo bi ipak imati razumjevanja za te tradicionaliste, pravilo je da se bojimo onoga što ne razumijemo i da zaziremo od onoga o čemu ništa i ne znamo, s tim što to naravno nikada nećemo priznati. S takvim načinom razmišljanja, razumljivo je da se masa takvih ljudi obrati lokalnom nivou vlasti i traži od njih da reguliše „problem“ kretanja kućnih ljubimaca po parku i zelenim površinama. Obzirom da nemamo republički zakon koji se odnosi na pomenuti problem, još razumljivije je da uoči nadolazećih izbora, lokalne vlasti jedva dočekaju da izađu u susret svojim građanima. Ono što baš i nije toliko razumljivo je golemi strah koji je prisutan među tim ljudima, strah od kućnih ljubimaca, koji kroz svoj „reality show“ odgoj, takav strah prenose na svoju djecu, to je ono što je po meni najstrašniji problem naše lokalne zajednice, a da se tiče kućnih ljubimaca. Tako da će u našem gradu uskoro nastupiti egzodus kućnih ljubimaca, ili je već nastupio, jutrošnjim postavljenem tabli na kojima je precrtano nešto što više liči na vuka, nego na psa, koji sam po sebi mora biti prikladan i koji je sasvim u redu, naravno ako se sprovodi iz opravdanih razloga.

Ali da li su razlozi koje navode naši sugrađani (među njima najglasniji „kiseljači kupusa“) zaista opravdani za ovakav krupan iskorak lokalne samouprave? Najglasniji su oni koji skreću pažnju na pitanja higijene. Takvi ljudi i treba da budu najglasniji, sa njima sam u potpunosti saglasan. Izričita obaveza svakog vlasnika psa, mora biti da počisti iza njega, ali opet moramo preispitati takvo mišljenje, da li to vlasnici pasa zaista i rade? Naravno, vlasnici pasa pri kupovini -sticanju svog ljubimca svjesni su obaveza koje pas donosi i njihove odgovornosti za njegove postpuke, izuzev par onih koji pse kupuju iz čiste dosade. Ako ćemo se baviti pitanjem higijene parka, zar nije realnije da nečije dijete stavi opušak cigarete u usta , prije nego što ugazi u izmet psa, a na veliku žalost kućni ljubimci nisu jedini koji vrše nuždu u tom parku.  Posebno me interesuje i to, šta bi se desilo kada bi u nekom modernijem kraju svijeta neko skinuo svoje dijete u sred bijela dana kako bi mališan vršio nuždu? Tu već nije problem pitanja higijene, ne gledaju svi isto na djecu, zar ne?

Posebno je neprihvatljivo što niko nije izvršio neki vid provjere tvrdnji koje iznose ljudi kojima je cilj zabrana ulaska kućnih ljubimaca u park. Bilo kako bilo, drugi veliki problem je problem straha medju mališanima, to je sasvim opravdan i realan problem, ali zar im se ne treba pokazivati da treba da se borimo sa ličnim strahovima kroz život, zar im se treba dozvoliti da ze zaista boje nekog maltezera i njegovih 7 kila, koji užasno liči i na plišanu igračku koju imaju kući? To je već pitanje koje sebi trebaju postaviti roditelji te djece, ali većina je svakako već previše zazuzeta gledanjem „Farme“, „Parova“ ili nekog drugog rijalitija koji je danas popularan. Ono što je najpotrebnije svima nama je obostrano razumijevanje. Ja imam razumijevanje za strah od kućnih ljubimaca, a zbog mog razumijevanja, najbolja prijateljica moje supruge, koja je imala fobiju od pasa koji su je u mladosti napadali, i sama sada ima žutog labradora. Trebalo bi nju pitati kada je bila srećnija, tada u strahu ili danas u ljubavi.

Još nešto se zaboravlja razumjeti, a to je da nismo svi imali istu sreću. Možda bi i mi voljeli imati djecu, ali možda zbog loše finansijske situacije, ili nekih zdravstvenih problema nismo u mogućnosti. Posebno je i delikatna situacija starijih članova našeg društva, i oni su kao svi ljudi socijalna bića, a možda je taj pas najbliže pojmu člana porodice kojeg danas imaju, takvi ljudi možda imaju šećer, neku drugu bolest, i njihov pas i šetnja sa njim im koristi zdravlju.

Za rješenje bilo kog problema, pri tom mislim na efikasno rješenje, mora postajati uzajmno razumijevanje. Ako neko misli da zaista postoji problem higijene, zar ne možemo dobiti šansu da pokušamo da ga riješimo, a ako se mališani boje, zar ne možemo svi doći jedan dan u taj park da pokažemo našim najmlađima da ti psi rade bolje sve drugo od prepadanja djece?

Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Dovoljno bi bilo da pas prepadne moje dijete da smaknem i njega i vlasnika/vlasnicu! A djevojkama i momcima iz “SPASE” poručujem da je bolje da se udaju i žene, pa da šetaju djecu, a ne maltezere.

    1. Ti se bolje zovi selo a ne grad. Kao neko ko ima djecu i ko je RVI ali i čovjek koji je obišao svijet, mogu ti samo reći da bi ja tebe smaknuo ni totalno te dezintegrisao čim bi napao nekoga. Djete svoje nauči da živi u 21. vijeku a ne srednjem. Naravno da niko ne smije da te napada, ni pas, ni mačka, ni svinja, ni kokoš, a posebno dijete. Ali tvoje prijetnje su smiješne. Pravi si ljakse, idi na selo odakle si sišao…

  2. Podrzavam..apsolutno…Vlasnici pasa bez ikakvog opravdanja vode pse po povrsinama gdje se djeca igraju i to najcesce mala djeca koja nisu svjesna nikakve opasnosti od psa a da ne govorim koliko je to nehigijenski i podlozno raznim bolestima….
    Jos bih rekao da nisam vidio da je neki vlasnik psa za sobom odnio izmet koji je ostavio njegov pas, a koliko se sjecam da je to obavezno u svim zemljama koje propagiraju zastitu pasa..

  3. Pisac spominje tradiciju, spominje kiseli kupus, podsmjeva nam se kao narodu, sredini, a iz teksta se vidi da svijeta nije vidio. Svagdje postoje pravila za držanje kućnih ljubimaca, a u razvijenim zemljama se ona i poštuju. Teško da će vas u njima nečiji pas buditi u noći, nemoguće je da će u parku gdje se djeca igraju biti prisutni kućni ljubimci ili da će vam se ti isti ljubimci petljati oko nogu na ulici ili skakati po posjetiocima parka.

  4. Mnogi psi su ljepse vaspitani od danasnje djece… Cak su i lutalice uljudnije i pismenije od kockoglave djece pojedinih uglednih gradjana, a o kulturi nema potrebe da govorimo… Sve je jasno kao dan. Zivjele kace za kupus i slozena drva u liftovima

  5. Свака част ономе ко је забранио да пси иду у парк, треба забранити и по зградама. Колико само унесемо пашчији длака у стан, а да не причам о власницима који у нека доба ноћи изводе своју пашчад вани, па колико трче и гребу по зидовима, лају.

  6. Ima ih i koji su u stanu rezervisali cijelu sobu za cuku. Ulica hilandarska, preko puta plave zgrade. Zgrade gdje premier kladionica, dzukac vucijak zauzeo cijelu sobom, a dotična dama koja ga izvodi nikada ne pokupi što dzukac izbaci iz sebe, već ostavi sve.

  7. Svima kojima smetaju psi u parku ili gradu! Jasno je da imate kompleks koji donosite iz svojih selendri. Pas i mačka nije vaša Šarulja niti krme koje ćeš zaklati svojim rukama. CIVILIZACIJA seljačine, civilizacija! Pola života razbacujete đubar i koljete životinje, jasno da vam smeta pas koji ima bolji život i bolje manire od vas. I ljepše miriši. Niste dalje od Kaliniovika putovali i mate pravo na mišljenje. Vama treba zabraniti ulazak u grad a ne samo park!

    1. Nije bilo lakše ograditi dio travnjaka da mogu doći i oni koji imaju i psa i djecu? Lakše je razmišljati destruktivno nego konstruktivno, a i načelnik dobro zna koja populacija glasa za njega, pa se priklonio. Do sad sam uvijek kupio za svojim psom, nikad nije ušao u dio gdje su rekviziti za igru, ali više neću.

  8. Nije bilo lakše ograditi dio travnjaka da mogu doći i oni koji imaju i psa i djecu? Lakše je razmišljati destruktivno nego konstruktivno, a i načelnik dobro zna koja populacija glasa za njega, pa se priklonio. Do sad sam uvijek kupio za svojim psom, nikad nije ušao u dio gdje su rekviziti za igru, ali više neću.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.