Borio sam se za državu, a sad se borim za svoja prava

Izvor: pismo čitalaca

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 mjeseci u

Pismo čitalaca

Kako li je živjeti u državi u kojoj svakog dana ne treba kretati u borbu za prava koja vam po zakonu pripadaju. Sam bog zna koliko je dosadan invalidima život u takvom društvu.

Slušam jutros vijesti na više radio i tv kanala i ne čujem ni jednu vijest o položaju ratnih vojnih invalida. Ta materija me interesuje iz više razloga. Među prvima iz Sarajeva sam se uključio u rat, to ni malo nije bilo jednostavno zbog okruženja u kojem sam živio. Iz rata sam izašao časno i pošteno kao stopostotni ratni vojni invalid. Morao sam da napustim svoj dom u Sarajevu i sad živim u Istočnom Sarajevu.

Nebitno za priču gdje živim jer moji problemi su i problemi većine. Nekako sam imao sreću da se izdignem iznad problema većine rvi ali zahvaljujući roditeljima, a ne državi i društvu. Krvavo sam se borio za sva svoja prava koja mi kao pripadaju po zakonu.

Zašto ja ovo pišem i zašto bi ovo trebalo nekoga da zanima i na kraju krajeva šta bi čitaoci ovih redova mogli da pomognu?

Jeste li se dragi moji zapitali kako žive RVI u Republici Srpskoj? Znate li da u dragoj nam Srpskoj stopostotni RVI nema baš nikakav popust, ali baš nikakav. Besplatan prevoz, tv pretplata, telefon i internet, subvencije za električnu energiju, voda i kanalizacija itd itd. Dugačak je spisak povlastica koje invalidi imaju u normalnim zemljama.

Ovdje Fond socijalnog osiguranja neće da odobri računar sa govornim softverom slijepom čovjeku zbog nepotpune dokumentacije. Čovjek nema oči pa nema ali iz Fonda neki nazovi stručnjak procjenjuje da li mu treba računar. Ili primjer drugi, iz Fonda traže da im slijep čovjek objasni zbog čega želi brajevu pisaću mašinu. Brajeva azbuka je prva stvar kada pomislite na slijepog čovjeka. Za one koji ne znaju to su one tačkice koje se nalaze na svakoj kutiji lijekova na svijetu. I neko vas pita zbog čega vam to treba.

Zamislite da nemate nogu a tamo vam neko odredio, ko ima obadvije noge koliko vremena treba da vam koristi proteza pa ako vam se u međuvremenu uništi onda nema hodanja.

Čitave generacije mladih i zdravih ljudi su otišle u rat i šta se sada dešava. Drugi upravljaju rezultatima njihove borbe a oni se nalaze na marginama u stvari prvi su u bolnicama, ludnicama i na birou za zapošljavanje. Stalno se pitam kako je neko imao hrabrosti da ide u borbu protiv naoružanog protivnika a nemaju hrabrosti da se bore za svoja prava? Svako od nas zna za nekog iz našeg okruženja koji se ubio ili se odao alkoholu i upropastio i porodicu i sebe. Kako je to živjeti a nemati novca za lijekove i potrebnu terapiju?

Kada su se posle rata formirale institucije mislili smo da ćemo kao borci i RVI u boračkoj organizaciji imati oslonac i zaštitnika, nismo dobili ništa.

Ovdje u Palama ima neka boračka organizacija ali od nje borci i RVI nemaju nikakvu korist. Nismo primjetili da su napravili nešto za nas a o tome da vas podrže u nečemu ili urgiraju da vam se pomogne nema ni govora. I što je najgore postigli su da ih više niko ne smatra za ozbiljnu instituciju. A mi smo to dozvolili.

Dragi čitaoci ovih redova možda i u vašem komšiluku ima neki rvi kome je potrebna pomoć a sramota ga je da se obrati drugome. Sigurno mu možete pomoći bar malo.

Za početak bar se ne morate parkirati za mjesto predviđeno za invalide.

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Brate, svaka čast za svako slovo! Ima se tu dodati još mnogo, nažalost. Sramno je da su nam oni koju odlučuju o svemu ustvari najgori ljudi, oni bez imalo obzira, bez empatije. Lopovi najniže vrijednosne kategorije su se nametnuli kao neke vođe, a narod ih prati i lagano postaje kao i oni. Samo RVI-jevi, koji se sjećaju svojih dana u ratu i svoje krvi kako teče, vide to sve ali ne mogu prodati svoju krv.

  2. Bože koja je ovo tuga. Ako nema pravde u i na ovoj državici za koju su toliki ljudi postradali, a pogotovo ako je nema za ovakve ljude iz ove priče, Bože ja vjerujem da sve vidiš i kad dođemo kod Tebe da će barem tada biti pravda. Kunem vam se kad pročitam ovo (bez obzira što se ima mnogo dodati), pa srce da mi stane.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.