Hanka Paldum nije kriva – fundamentalno, mnoga pitanja ostaju

Objavio:

Peđa Kovačević

- prije 1 godina u

trebevic.net

Brojne su ličnosti iz svijeta muzike, glume, estrade i umjetnosti uopšte, ako se estrada može nazvati umjetnošću, u posljednjem ratu jasno i glasno stale na jednu stranu u tom sukobu, i zbog toga su platili visoku cijenu.

Još uvijek i u Beogradu, i u Zagrebu, i u Sarajevu postoje nezvanične crne liste nepoželjnih u tim gradovima. Emir Kusturica, Nele Karajlić, Lepa Brena, Neda Ukraden, Goran Bregović, Tereza Kesovija, Oliver Dragojević, Mišo Kovač, samo su neki od onih koji su bili glasni u proteklom ratu ili su na neki način postali nepoželjni ‚‚s one druge strane”.

Prije nekoliko godina je u jednom srpskom tabloidu osvanuo tekst u kome se kaže da izvjesni Goran Golub optužuje Hanku Paldum da ga je tokom rata fizički zlostavljala. Da stvar javnosti bude škakljivija, list je i opisao to zlostavljanje. Hanka mu je, navodno, naredila da legne na tlo i nakon toga mu je nogom zgniječila polni organ, te Goran, navodno, zbog toga nikad nije mogao imati potomstvo. Ko poznaje Hanku Paldum, na te optužbe se mogao samo nasmijati, kao što je učinila moja sestra, grohotom se smijući činjenici da u toj raboti može da zamisli svakoga, ali Hanku nikako.

Meni nije bilo smiješno, jer sam znao kroz kakvu bol Hanka prolazi čitajući svakodnevno tekstove koji su se nizali na taj račun. Došlo se i do toga da je Hanka tokom rata u Sarajevu imala javnu kuću u kojoj je držala zarobljene srpske djevojke i maloljetnice. Jutros iz prve ruke saznajem da je Hanka na sudu oslobođena svih optužbi i da će narednih dana izaći sa detaljima u javnost. Kao što sam znao da je Hanka nesposobna mrava zgaziti, kao što sam znao koliko je spremna sebe žrtvovati za drugoga, koliko je dobrih djela učinila, koliko su njena vrata otvorena za svakoga, tako sam znao i ovaj ishod suđenja. To naravno ne znači da vjerujem u pravosuđe naših južnoslovenskih kvazidržavica.

Čini mi se da je to bila 2013. godina. Mediji nisu prestajali sa razapinjanjem ove žene. Poznajem je. Znam da joj je teško. Osjećam tjeskobu zbog toga. Zovem je. Plakala je na sudu. Razmišljam, neko ko je palio i žario Jugoslavijom, imao milionske tiraže i poštovanje miliona, jednog dana dođe u situaciju koju nam je donijela demokratija, da svakodnevno trpi teror jednog ‚‚Kurira” i svih koji prenose njihove informacije. Ćute i političari. Pitam se, ima li iko da izađe javno i da zaštiti tu ženu?! I izašao je Slavko Jovičić, političar i zatvorenik muslimanskog logora ‚‚Silos”, koji je u Tarčinu bio na teškim mukama sve do početka 1996. godine. Stao je na Hankinu stranu i zamolio medije da prestanu sa hajkom dok priča ne dobije svoj sudski epilog.

-Sram te bilo. Goluba nazivaš ludim i staješ na stranu te… Pojma ti nemaš ko je Hanka i šta je ona činila u ratu – odbrusi mi poslanik Aleksandra Pandurević.
A odbrusila mi je to nakon moje kritike na račun politike, koja ćuti o slučaju Hanke Paldum. Zamjerio sam ja i Aleksandri, i svim političarima, i svim srpskim medijima, ne samo to što ćute po tom pitanju, već što dozvoljavaju da takva jedna banalna optužba (banalna u smislu kolektiva i u odnosu na druge ratne zločine) puni stupce srpskih medija, dok isti ti mediji ćute i nemaju inspiracije kada su u pitanju ratni zločini ogromnih razmjera koje je polčinila muslimanska strana nad nedužnim sarajevskim Srbima.

Dok sarajevski mediji pišu i lažu o 12.000 ubijenih civila u Sarajevu, recimo, srpska strana ima ravnotežu – Hanku Paldum koja je Goluba oborila na zemlju i zgniječila mu polni organ. Mili Pavlović, nekadašnji sarajevski novinar, nekadašnji zatočenik muslimanskog logora ‚‚Sunce” na Dobrinji, svojim statusima na Fejsbuku ostavlja neprocjenjiva svedočanstva o užasu koji je zadesio njega i mnoge sarajevske Srbe, ali njegovo pisanje ostaje nezapaženo, njegova svedočanstva ne interesuju ni političare, a ni naše medije. Mili svjedoči o strijeljanjima sarajevskih Srba, a srpski mediji epizodno pišu o Hanki Paldum. Dok u sarajevskim medijima slušamo o zločinima srpske strane ozbiljnih klasifikacija, srpski mediji pišu o tome kako je Safet Isović srpsku djecu bacao lavovima u sarajevskom zoološkom vrtu. To sam tada zamjerio i Aleksandri, i srpskoj političkoj eliti i srpskim medijima. Mislio sam da njena riječ ima težinu, da može da se čuje, da ona može zaštititi Hanku, kao građanina BiH, da u prvi plan može staviti strašne zločine nad srpskim stanovništvom Sarajeva i BiH, te reći ovo što ja napisah.

Vratio bih se sada sa nekoliko rečenica o fenomenu iz prvog pasusa. Zašto postoje ljudi poput Zdravka Čolića, koji se nijednim svojim postupkom nije zamjerio nijednoj zaraćenoj strani, dok sa druge strane postoje ‚‚ljudi za odstrjel”? Šta je Brenu navelo da u maskirnoj uniformi pred tv-kamerama, negdje u Semberiji, priča o ratu i o nadi za mir? Šta su Hanki trebali stihovi tipa ‚‚Izdajice gdje ste sada?” ili “…znajte dušmani”? Ko je bio taj dušman? Ja, njen prijatelj? Opet, svaka ptica svome jatu leti. Ja to razumijem. Rat ne podrazumjeva normalne okolnosti. Ali mi dok kucam ove misli, na pamet pade i sljedeća priča.

U vrijeme te priče sam radio na jednoj sarajevskoj televiziji. Pušio sam sa koleginicom iza zgrade te televizije. Pričom stigosmo i do Hanke. Zaklela mi se Slađa da je 1992. godine krenula za Srbiju. U istom konvoju bila je i Hanka Paldum. Vratili su je srpski vojnici, jer nije htjela ostaviti svoju pudlicu. Je li Hanka lako mogla završiti na strani Kusturice i Neleta Karajlića? Je li se o Hanki Paldum, da je kojim slučajem stigla u Srbiju, danas moglo pisati kao o srpskoj heroini? Nisam Hanku nikad pitao za taj događaj. Ali se na kraju za sve pomenute ličnosti postavlja pitanje:‚‚Patriotizam, okolnosti, slabost ili interes?”

Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedIn
Autor: Peđa Kovačević
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.
  1. Da, Hanka je napala I nagazila logorasa Gorana Goluba na Igmanu. Svjedoci koji su bili u toj grupi su raseljeni po Americi. Logorasi su kopali za muslimansku vojsku transee a bili su smjesteni u prostorije “atomskog sklonista” Hotela “Igman”. Logorasi svjedoci zive u Las Vegasu u Americi, ne samo za zlodjela Hanke nego I ubistva Jadranka Glavasa na Igmanu 25.02.1993.

  2. Jedna od izjava Hanke o Igmanu u BG. stampi!
    Bila sam na Igmanu, ali da pevam
    – Kada su me iz tužilaštva nazvali i pitali da li sam bila na Igmanu tog 10. februara 1993. godine, ja sam rekla da jesam, ali ne sećam se koji je bio tačan datum. Sa Dinom Merlinom, Ljubicom Berak i mnogim drugim pevačima bila sam član umetničke čete. Išli smo tamo da pevamo, a nikada nijednog zatvorenika nisam videla.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.