Na kafi sa Biljanom Samardžić

Izvor: redakcija/M.M.

Objavio:

trebevic.net

- prije 2 godine u

Na kafi sa

O srpskom jeziku i ćirilici razgovarali smo sa dr Biljanom Samardžić, profesorom na Katedri za srpski jezik i književnost, Katedri za ruski i srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Palama i profesorom predavačem na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu „Sveti Vasilije Ostoški“ u Foči.

Dr Biljana Samardžić bavi se dijahronijom srpskog jezika, ili kako ona voli da kaže, arheologijom srpskog jezika. Predaje Staroslovenski jezik, Crkvenoslovenski jezik, Istoriju srpskog književnog jezika i Uporednu gramatiku slovenskih jezika.

Objavila je više od 40 radova iz svoje struke, a objavljivani su u Palama, Beogradu, Novom Sadu, Banjoj Luci, Aleksincu, Nišu i drugim gradovima gdje je učestvovala i na naučnim skupovima. Autor je knjige „Stazama srpskog rukopisnog nasljeđa Bosne i Hercegovine“.

Studij srpskog jezika i književnosti završila je na Filozofskom fakultetu u Palama kao jedna od najboljih studenata Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Po završetku osnovnih studija dobija mjesto asistenta na Katedri za srpski jezik i književnost. Na istom fakultetu stiče zvanje magistra a nakon toga i doktora.

Osim uspješnog rada na fakultetu, Samardžićeva je veliki borac za očuvanje srpskog jezika i ćirilice. Za položaj i status srpskog jezika i ćirilice danas i u prošlosti, kaže da ima tešku sudbinu.

Mnogobrojni istorijski podaci pokazuju da je za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata ćirilica bila protjerivana i zabranjivana, kako na području BiH, tako i na području Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Nažalost, ništa bolja slika nije ni danas, posebno na ovom trusnom području kao što je BiH. Svjedoci smo vrlo agresivne politike bošnjačke lingvističke škole, koja proteže ideju o bosanskom jeziku kao zemaljskom jeziku, tj. jeziku svih naroda na području BiH, Srpski jezik se pokušava svesti na današnje srbijanske granice što je nedopustivo, jer bi to značilo da Srbi u BiH ne govore srpskim jezikom“.

Ona ističe da se položaj srpskog naroda vezuje i za položaj srpskog jezika i ćirilice kao našeg primarnog pisma, te da u Republici Srpskoj i BiH imamo udare sa dvije strane?Biljana Samardžić_Text (1)

Sa jedne strane imamo „udare“ bošnjačke i hrvatske lingvističke škole, a sa druge strane, mi kao narod moramo da pojačamo našu nacionalnu i kolektivnu svijest koja je mnogo više izražena kod hrvatskog i bošnjačkog naroda i njihove omladine, nego kod nas“, kaže Samardžićeva.

Težnja bošnjačke lingvističke škole, smatra ona, jeste teza o bosanskom jeziku kao jeziku svih naroda na području BiH, a ta ideja se razvija već od vremena Austro-Ugarske okupacije BiH?

Nigdje na zemaljskoj kugli ne postoji jezik, kao kod nas, koji ima više imena. U tom smislu, mogu reći, da imamo jedan potpuni politički i lingvistički haos. Još je Vuk Stefanović Karadžić naglašavao da se narodi identifikuju prema jezicima kojima se služe, a ne prema teritoriji gdje žive ili vjeroispovjesti. Takođe, Dositej Obradović je govorio da se Srbi različito zovu u različitim kraljevstvima, mjestima i provincijama, ali da svi govore jednim jezikom“, naglašava Samardžićeva.

Ona poseban akcenat stavlja na odbranu srpskog jezika i ćirilice na području RS i BiH, jer se na taj način, kako kaže, brani nacionalni identitet i identitet Republike Srpske?

U tom smislu imamo priču o bosanskom jeziku kao zemaljskom i priču o takozvanoj bosančici, kao autohtonom pismu bosanskog jezika. Na taj način se daje legitimitet postojanja bosanskog jezika i daje istorijat, a to znači uzimanje dijela kulturnog nasljeđa i kulturne baštine srpskog naroda“, izjavila je Samardžićeva i objasnila da je drugi „napad“ od strane hrvatske lingvističke škole, što dokazuje i veliki skup u Zagrebu 2012. godine, koji je održan u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a čija je tema bila „Hrvatska ćirilična baština“.

Kao najstarija, kako oni kažu, „hrvatska ćirilična tiskana knjiga“, uzet je Dubrovački molitvenik, tako da se u Zagrebu slavi ćirilica kao hrvatsko pismo koje nema nikave veze sa našom srpskom ćirilicom. Sa druge strane smo svjedoci da je u Vukovaru ljutiti narod izašao na ulice sa ciljem uništenja ćiriličnih tabli. Sa jedne strane hrvatski narod pokazuje šta misli o ćirilici jer se ona vijekovima identifikovala sa srpskim narodom, a sa druge strane vidimo političke igre i manipulacije gdje se govori o tzv. hrvatskoj ćirilici, sve sa ciljem da se pokaže kako Srbi nikad nisu živjeli u Dubrovniku. Na taj način se pokušava otrgnuti od srpskog naroda dubrovačka književnost i dubrovački arhiv“.

Samardžićeva rješenje ovog problema vidi u podizanju nacionalne i kolektivne svijesti, koja treba da ide od vrha, a koji podrazumjeva da bi RS trebala da ima Institut za srpski jezik i književnost kao prvu stepenicu odbrane jezika?

Drugi narodi imaju Institut, a mi nemamo. Svaki sljedeći stepenik treba da predstavlja odbranu srpskog jezika i ćirilice. Moramo na sve fakultete uvesti srpski jezik, nebitno je da li iz njega izlazi mladi intelektualac kao ljekar ili inženjer, izlazi intelektualac koji treba da poznaje svoj jezik i svoje primarno pismo. Poznavajući svoj jezik i svoje pismo, on upoznaje dublje svoju istoriju, tradiciju i prošlost“.

Da naš narod zaboravlja ćirilicu pokazuju brojni dokazi koji se nalaze svuda u našoj okolini. Reklame, bilbordi, pa čak i svojeručni potpisi građana pisani su većinom latinicom?

Srbi su bogat narod jer upotrebljavaju dva pisma, ali ćirilica je naša duhovna vertikala, ćirilica je naša prošlost, ćirilica je naša tradicija, istorija, kultura. U tom smislu ne smijemo zanemariti ćirilicu, ona je na neki način naša lična karta“.

Ona se osvrnula i na svoju knjigu „Stazama srpskog rukopisnog nasljeđa Bosne i Hercegovine“, rekavši da je nastala kao reakcija na „napade“ na srpski jezik i ćirilicu, što bi značilo i napad na srpski narod u BiH?

knjiga b

Prema meni, to je jedna reverzibilna reakcija. Proučavajući stradanje srpskog naroda vi proučavate i stradanje srpskog jezika i ćirilice. Kao reakacija na te „napade“, nastala je moja knjiga koja ima dva dijela. Prvi dio je istorijski, dok je drugi malo više naučni ali je pisan tako da svi mogu da ga shvate. Sve sam dokumentovala preko naših starih srpskih povelja iz perioda od 12. do 15. vijeka“.

Da je srpski jezik zaista u nezahvalnom položaju u današnje vrijeme pokazuju gramatike bosanskog jezika, enciklopedije, pravopisi, i uopšte svi gramatički priručnici u kojima postoji javno „huškanje“ i gdje su odrednice Pale, Rogatica i Mokro imenovane kao „Balvangradi“, kaže Samardžićeva. Dalji plan u odbrani srpskog jezika Biljane Samardžić ima dva dijela. Prvi je individualni a drugi globalni?

Na individualnom planu ću da nastavim borbu, tako što ću da učim svoje studente kakvo je bogastvo govoriti srpskim jezikom i kako srpski jezik ima izuzetno bogatu književnost, to je na planu fakulteta. Takođe ću nastaviti da pišem radove na tu temu i da idem na mnogobrojne naučne skupove gdje god budem pozvana“, zaključila je Samardžićeva.

Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.