O prepuštanju i propuštanju

Objavio:

An Drej

- prije 1 godina u

kolumne

Foto izvor: deviantart.com

Danas si standardno trošio vrijeme na netu. Odnosno na Društvenoj Mreži. Rutinski svakodnevni scroll. U tuđe živote. U nekom trenutku, na nečijem profilu, pažnju ti je privukao. Naslov. “Zajednički nastup Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Muzičke akademije Istočno Sarajevo”.

Zanimljivo. U zemlji odbornika, propalog sporta, hotela i benzinskih pumpi, svaka kulturna inicijativa je nešto. Potrebno. Pomak naprijed. Ili nazad. Ali se kreće. I saradnje između visokoškolskih institucija su dobra stvar. Naročito na međuentitetskom nivou. I među institucijama iz oblasti muzike. Studentima. I njihovim profesorima. Zanemarena manjina čija je neosporna vrijednost i neophodnost potpuno devalvirana. Mora da sarađuje. Kako bi nekako opstala. I ukazala na sebe. Bar na takav način. Državi. Stručnoj javnosti. Ili samo javnosti. Bez struke. Naposlijetku, i civilima, kao što si ti. Pasivnim ljubiteljima. Slušaocima i gledaocima. Eventualno polupoznavaocima.

Sa takvim mislima, otvorio si link. Prethodno, je, priznaješ, tvom osjećaju za jezik, i entitetsku pripadnost, na trenutak zasmetala uočena neusklađenost. U navođenju naziva instutucija u naslovu. Koja, kod prosječnog čitaoca, može ukazati i na neravnopravan ili nejednak tretman. Navedenih institucija. Diskretno omalovažavanje jedne. U odnosu na drugu. Od strane autora. Koje proizilazi iz takve neusklađenosti. A možda je ipak slučajno. Nisu svi web novinari nužno pismeni. Bitno je da vijest izađe. Na vrijeme. Prije nego što zastari.

Dakle, otvorio si link. Pročitao vijest. Odnosno informaciju. Na novasloboda.ba. Ostao zbunjen. U najmanju ruku. Onda si progooglao. I našao vijest na još dva mjesta. Kod tvojih: ues.rs.ba i trebevic.net. Čak si našao i fotografiju plakata. Za događaj. 9. februara. Čiji je povod 20 godina. Od smrti. Vojina Komadine.

Neophodna digresija. Za Vojina Komadinu si čuo relativno davno. Otprilike u vrijeme kad je jedna ulica u IS počela nositi njegovo ime. Mada nevezano s tim događajem. U pitanju je bio sasvim drugačiji slijed okolnosti. Za ovaj tekst nebitan. Uglavnom, podatke si tada dobio. I, iz nekog razloga, zapamtio. Kompozitor. Profesor. Akademik. Srbin. Izbjeglica iz Sarajeva. Prvi dekan. Muzičke akademije. u Srpskom/Istočnom Sarajevu. Odmah po njenom osnivanju. Prije kraja rata. A na početku rada. Univerziteta u Srpskom/Istočnom Sarajevu.

Prema onome što si pročitao, u prvom tekstu na koji si naišao, događaj će se sastojati iz dva dijela. Prvi od njih je naučni skup. Pompezno nazvan Sympósion (strani jezik uvijek bolje zvuči od vlastitog). Na kome će biti izloženi radovi pet autora. “Na temu života, djela i stvaralaštva Vojina Komadine”. Drugi dio je koncert. Odnosno “koncertno veče sačinjeno iz kompozitorskih ostvarenja Komadine, koja će zajedničkim snagama interpretirati profesori i studenti Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu”. Osam izvođača. Plus gudački orkestar. I njegov dirigent. Odlično.

Sad slijedi ono što je sporno. Problem. Bar iz tvoje perspektive. Istočnosarajevskog Srbina. Lokal-patriote. Ljubitelja i posjetioca kulturnih događaja. Lokacija prvog dešavanja je Muzička akademija u Sarajevu, a lokacija drugog Bošnjački institut. Takođe u Sarajevu. Iz toga proizilazi da je Istočno Sarajevo zastupljeno samo u učesnicima. Valjda. Realno, nije ti se baš dalo da googlaš imena. Sa spiska. Učesnika. Datog u okviru vijesti. I vidiš sa koje institucije ko dolazi. U kom omjeru. Ili procentu. To nije ni toliko važno. Niti je u tome nešto sporno. Ako vijest kaže da je događaj “zajednički”, zašto tome ne vjerovati. Međutim. Ono što ti istinski smeta jeste neosporna činjenica. Da su profesori sa Muzičke akademije u Istočnom Sarajevu, praktično i de facto, gosti. Na manifestaciji. Koju organizuje Muzička akademija u Sarajevu. Uprkos tome što je u pitanju njihov prvi dekan. Utemeljivač institucije.

Iz tog istog Sarajeva Komadina je izbjegao. U aprilu 1992. Godine. Kao Srbin. Akademski građanin. Uplašen za vlastitu egzistenciju. A potom se, nekoliko godina kasnije, bar djelimično, vratio u Srpsko Sarajevo. Patriotski. Da pomogne. Univerzitetu. Novoosnovanoj akademiji. Gradu. I prihvatio nezahvalnu i zahtjevnu funkciju dekana. Koju je obavljao sve do smrti. I tim činom, valjda, postavio temelje onoga što je Muzička akademija u Istočnom Sarajevu danas. Ili bi trebala biti.

Zašto je onda, pitaš se, veoma glasno, tako lako dopušteno da organizacija prvog muzičkog događaja vezanog za ovog značajnog čovjeka bude u potpunosti prepuštena Muzičkoj akademiji u Sarajevu? Jer, realno, ono “zajedničko” iz naslova je samo šminka. Kurtoaznost koja se odnosi se na gostujuće učesnike. Na nečemu u čemu njihova institucija, inače, nema nikakvog organizacionog udjela. Tako piše i na plakatu. Tu se Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu čak i ne spominje. Samo imena. Nazivi. I zgrade. Dobro, Sarajevo neosporno ima bolje i upotrebljivije koncertne prostore, ali zar se bar naučni skup nije mogao održati u Istočnom Sarajevu? Na akademiji? Negdje u zgradi Univerziteta? U Kulturnom centru? Skupštini Grada? Očigledno nije. A nije zbog toga što je, očigledno, Muzička akademija u Istočnom Sarajevu, odnosno njeno rukovodstvo (nastojiš izbjeći iritantni naziv “menadžment”) svjesno prihvatilo ulogu pasivnog učesnika isključenog iz organizacije. I svedenog na gostujuće učesnike. Među kojima, sigurno, ima onih kojima “Sarajevo” bolje zvuči od “Istočnog Sarajeva” u umjetničkim biografijama. Pa i ne razmišljaju dublje. Ili im je svejedno. Pošto, možda, i nisu odavde. Ili se prave da nisu. Tu samo rade. Zar se nije moglo organizovati nešto samostalno? Vlastitim snagama? U vlastitom gradu? Na vlastitom fakultetu? Očigledno, nije. Nije postojao interes. Ili volja. Ili sredstva. Ili ljudski resursi. Ili zdrav razum. Ili elementarni kulturni ili lokalni patriotizam. Hrabrost, na kraju krajeva. Očigledno ne. Ništa od toga. Prilika propuštena. A posljedica izgleda niko nije svjestan. Sveopšti duh međuentitetske saradnje i lažnih osmijeha zna djelovati zasljepljujuće. Pogotovo za one koji gostuju. Na tuđem terenu. Izdajući, pri tome, svoj. Ili ga se odričući.

Na druga dva pomenuta linka, stoji, načelno ista vijest. Sa dva različita naslova. “Zajednički koncert Muzičkih akademija UIS-a i Univerziteta u Sarajevu posvećen stvaralaštvu akademika Vojina Komadine” (ues.rs.ba). Odnosno: “Zajednički koncert posvećen stvaralaštvu Vojina Komadine” (trebevic.net). Kratka i sažeta informacija. Koja se odnosi samo na koncert. Bez pominjanja naučnog skupa. Bez pominjanja imena. I organizatora. A onda napomena. Na kraju teksta. Nagovještaj. Najava. Jadno. I, u neku ruku, sramotno. Ponovo u dvije verzije. Suštinski iste. Duža i detaljnija: “Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu će u 2017. godini, povodom obilježavanja 20 godina od smrti ovog istaknutog kompozitora i prvog dekana Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu, održati naučnu konferenciju i koncert posvećen njegovom stvaralaštvu” (ues.rs.ba). Odlično. Bravo. Na vrijeme ste se sjetili.

Iz iskustva ti je poznata istina. Da samo ono što je prvo i originalno ima i zadržava trajnu važnost. Prva ideja. I njena realizacija. Ostalo su kopije. Prepisivanje. Vadiona. Zaborav.
Vojin Komadina je čovjek koji je zadužio Istočno Sarajevo. Bitan. I stvaran. Nije zaslužio da bude prepušten. Predat. Bez otpora. Pokušaja dogovora. Onima “dole”. Da raspolažu njegovim imenom. I djelima. Kao svojim vlasništvom. Svojinom. Ponosom. Ovi “naši” će u tome biti samo gosti. Na “zajedničkom” koncertu. U čijoj organizaciji ne učestvuju.
To da li će, kasnije, neko u Istočnom Sarajevu, na Akademiji, Univerzitetu, ili u privatnom aranžmanu ipak uraditi nešto u njegovu čast, sasvim je nebitno. Prilika da se u tome bude prvi je propuštena. A šteta učinjena.

Linkovi pomenuti ili citirani u tekstu:
novasloboda.ba – http://novasloboda.ba/zajednicki-nastup-muzicke-akademije-univerziteta-u-sarajevu-i-muzicke-akademije-istocno-sarajevo/
ues.rs.ba – http://www.ues.rs.ba/vijesti/2017/02/07/zajednicki-koncert-muzickih-akademija-uis-a-i-univerziteta-u-sarajevu-posvecen-stvaralastvu-akademika-vojina-komadine/
trebevic.net – http://trebevic.net/kultura/zajednicki-koncert-posvecen-stvaralastvu-vojina-komadine/

Autor: An Drej
Napomena: komentari čitalaca ne predstavljaju ni na koji način stav redakcije portala trebevic.net. Za sadržaj i tačnost komentara čitalaca ne odgovaramo. Sadržaj se pregleda i neprimjereni komentari se ne objavljuju. Portal trebevic.net zadržava pravo brisanja komentara bez najave i bez objašnjenja.

Uslovi komentarisanja: Poštovani, pri objavi komentara molimo Vas za kulturno izražavanje. Administrator neće objaviti komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge po bilo kojoj osnovi ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.

Redakcija Trebević Info Portala je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.

Ostavite komentar

Your email address will not be published.